Artnit

Ponedeljak, 21 Januar 2013 20:45

Most na Žepi Istaknut

Vasily Vereshchagin - Na mostu Vasily Vereshchagin - Na mostu

U umetničkom delu Ive Andrića koje se sastoji od više književnih radova proze i poezije, pripovetke zauzimaju značajno mesto. Snagom svoje pesničke inspiracije i širokom pripovedačkom vizijom Ivo Andrić se u svojim pripovetkama često zaustavlja na motivima Bosne, zemlje u kojoj je proživeo detinjstvo. Njega inspirišu predanja i bolne sudbine ljudi iz stare Bosne, privlače ga sudbine stranaca i neimara.

Jedna od najlepših pripovedaka Ive Andrića je Most na Žepi. Njena lepota počinje da nas osvaja od prvih aluzija na život nesrećnog i melanholičnog vezira Jusufa do poslednjih stranica koje govore o mostu nad čudnom i opasnom rečicom Žepom. Pripovetka prati nastanak mosta, zadužbine vezira Jusufa. Ona ima svoj sopstveni časovnik i zapostavlja istorijsko računanje vremena. U njoj su dati životni isečci iz života glavnih likova čija se sudbina tesno prepliće sa gradnjom mosta na Žepi. Likovi se vide i preklapaju kroz prizmu izgradnje mosta.

U liku vezira Jusufa se odslikava nesklad između čoveka i života, refren prizemne svakodnevnice. On je veliki tragični stradalnik sa vizijom prošlosti koju nikako ne može da zaboravi. Sećanje na Bosnu i detinjstvo u njoj je bolno uklesano u njegovu sudbinu. Ono ga prati i obeležava njegov život strahom, tugom i usamljenošću. On se suočava sa ponorom zlih, različitih sila i željom da pomogne uvođenju reda i svom zavičaju.

Ivo Andrić otvara prozor i u život lika, Italijana neimara koji je lišen nesigurnosti i straha. On se uspešno nosi sa zahtevima života i ispunjava svoju ljudsku sudbinu. Oplođujući zemlju mostovima on ne doživljava život kao uzaludan. Selim Ciganin rečima običnog čoveka slika neimarev zanos. Za njega je to ponašanje čudno i zagonetno. Neimar ne oseća ni studen, ni glad, ni prizemne zahteve ljudske prirode dok stvara. Njegov zanos je beskrajan. Njega je pokosila bolest kada je izgrađen most, ali iza njega je ostalo njegovo delo da večno živi. I zato njegov život nije bio uzaludan.

Likovi vezira i neimara nestaju, a most, središnji lik boji celu pripovetku. Most je humana uspomena i nostalgija Jusufa. Most je delo ljudi u surovom, oporom i mračnom predelu. On je suprotnost rušilačkim silama koje čoveka ispunjavaju nesigurnošću i strahom. On je veliki kameni simbol čovekove žudnje da sve razdvojeno spoji i da sve rastavljeno sastavi. Svojom lepotom on nikako nije mogao da se priljubi uz divlji predeo, kao što i lik Jusufa nije mogao da se sredi i izmiri sa vremenom.

Pripovetka Most na Žepi Ive Andrića sadrži univerzalne vrednosti i istine. Ona ističe kao univerzalno i večno stalni čovekov napor da savlada snagu rušilačkih sila i nereda, da dovede u red i smisleno organizuje svet oko sebe i u sebi. Kroz nju se provlači večna istina da umetnost pobeđuje i samu smrt.

Pročitano 77410 puta Poslednji put izmenjeno Sreda, 26 Mart 2014 17:18

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Most na Žepi