A ipak čovek hoće da postoji; stalo mu je do života, uzda se u njega, u sebe, u budućnost... O, kakva sve blaga očekuje on od budućnosti!
Ali zašto on zamišlja da i drugi, dolazeći dani, neće biti nalik na taj upravo minuli dan?
On o tome i ne razmišlja. On uopšte ne voli da razmišlja - i dobro čini.
"Evo, sutra, sutra!" - teši se on, dok ga to "sutra" ne svali u grob.
No, a kad si već u grobu - po nuždi ćeš prestati da razmišljaš.