Artnit

Utorak, 25 Mart 2014 16:54

Kroz mećavu Istaknut

Pripovetka Kroz mećavu, iz četvrte knjige Jauci sa Zmijanja, Petra Kočića, objavljene 1910. godine slika jedan mali isečak iz života bosanskog seljaka u smiraju zimskog dana, pred samo spuštanje noći. Petar Kočić simbolima iskazuje doživljaj ljudske tragike povezan sa slikom realnog života njegovog planinskog zavičaja. U tom spoju izvire tuga za čovekom koji strada, izložen udarcima besomučne stihije prirode i stihije života.

U pripoveci Kroz mećavu kao razlog propasti porodice Relje Kneževića navodi se iznenadna bolest i pomor. Nesreća, smrt i pogibije sručile su se elementarno, stihijno na dom Relje Kneževića. U bogatoj porodici ostala je samo beda, a od porodice ostao samo Relja i njegov unuk Vujo. Da bi odao pomen porodici Relja ide sa unukom da proda jedinu kravu.

Kada se poćelo smračivati Relja i njegov unuk Vujo kreću kući neobavljena posla. Niko na pijaci ih nije pogledao, pitao za cenu krave ili se bar našalio. Na povratku kući susreću se sa nemilosrdnom i zagonetnom prirodom. Mećava je jačala, sneg je bio gušći, vetar oštriji. Sećanja na mladost, kada je njegova kuća bila bogata i puna zdravlja u Relji podstiču tugu, očaj i žalost. Sada je imao samo nejakog unuka Vuju, i nije želeo da mu se nešto loše desi. U njegovu snažnu ličnost uvlači se i rastače ono nejasno, neodređeno, zlokobno, preteće "nešto", briga, neizvesnost i strah zbog mogućeg kobnog završetka. Međutim, "U njemu se bijaše rasplamćela divska snaga, svi mu se živci napregli. Posrće, pada, ustaje, zanosi se i jezivo osjeća kako se bori s nečim strašnim, nevidljivim, što ga davi, guši, zaustavlja mu paru i disanje... Kapu mu strgli vjetrovi i odnijeli, a opanci mu negdje spali i ostali u snijegu. Bio je bos i skoro go." Njegove reči "silne su mene mećave bile i gonile, pa mi ne mogoše ništa" ponosno i prkosno odjekuju, ali on nije sam na svom putu kroz mećavu. Kada primeti da mu je Vujo, na koga je preneo svu svoju ljubav i nade, ostao u neprohodnim snežnim nanosima, Relja "pribra svu snagu i, posrćući preko smetova, potrča natrag" - da ga nađe i umre zajedno s njim.

Zla sudbina koja je progonila osiromašenog seljaka Relju Kneževića dovodi ga na kraju do potpunog uništenja. Relju ''divske snage'' fizički pobeđuje mećava, mraz i hladnoća, a psihički očaj i tuga koji ga izjedaju iznutra. Urlik i lomljava pobesnelih vetrova potresaju zemlju, nose smetove. "Zvižde vjetrovi, zvižde i urliču, a polumrtva se usta ljube i izdišu u slatkoj smrti..." Kroz ove završne reči sluti se da dva ljudska bića sjedinjuje smrt i duboko poetski doseže do katastrofe ljudskog života i iskonske snage ljudskog srca.

Pročitano 21057 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Kroz mećavu