Artnit

Primećujem da je Zimer napuderisan i usana namazanih ružem, i manikiran... da nije pomalo peder?... to ga ne bi, razume se, sprečilo da se bavi kako treba baronicom... vrlo su retki strogo izopačeni, većina ima mnogo dece, primerni su očevi i dedovi... ovaj ovde, Zimer, prstenje, čak i vrlo veliki kabošon i prsten s njegovim grbom i ametist na malom prstu, velika kameja... pored njegova tri gvozdena krsta... vernik, vidim dugi zlatni lanac sa Svetim duhom na kraju...

Objavljeno u Društvo

U stvari, sve više sam ličio na Baritona, baš me je bilo briga. Sve što mi je Robinson pričao o svojim pustolovinama u Tuluzi nije više za mene predstavljalo živu opasnost. Uzalud sam se trudio da se uživim u njegov položaj, njegov slučaj mi je mirisao na bajato. Ma šta se govorilo i tvrdilo, svet vas napušta mnogo pre vašeg konačnog odlaska.

Objavljeno u Pero

Lako je pojmiti da potlačenima beda dojadi jednom zasvagda, ali, beda ide kao pribor s mehanizmom istorije modernoga sveta! Najcrnja, najniža oholost, prazna naduvenost, zavist, gnev, opsedaju, osvajaju sve te licemere u čatrljama, nepregledni Lazaret sutrašnjice, društveni karantin.

Objavljeno u Društvo

Za spavanje je potrebno optimizma, uz nešto malo udobnosti... pih! Ja opet o sebi!... ružno je govoriti o sebi, svako ja pa ja je odvratno, čitalac se naježi...

- Samo to i radite!

Objavljeno u Pero

Uostalom, ništa nije bilo hitno... Mogao sam da se posvetim razmišljanjima... Godine su prošle od kada san otišao od Berlopovih... i od kada nisam video malog Andrea... Mora da je ovo neugledno stvorenjce u međuvremenu poraslo!... Sada sigurno šljaka na nekom drugom mestu... za neke druge drkuše... Možda više i ne radi s trakama... Nas dvojica često smo ovamo zajedno dolazili... Upravo ovde, na ovu klupu, levo pored bazena... Da čujemo top u podne... Kako je to vreme, kada smo obojica bili šnajderski šegrti, sada daleko... Jebi ga! Dečaci brzo stare!

Objavljeno u Pero

Treba čovek kroz to da prođe da bi razumeo mog oca i njegovu stalnu strepnju... Uđe vam kroz stomak i uvuče vam se u dušu...

I danas često razmišljam o očajnicima koji zarađuju za život... Sve su to jadnici priterani uza zid... Sitne duše kojima je izmaklo uživanje u životu... Upušteni slučajevi kojima je preostalo jedino da larmaju... Ne košta ništa. Ne plaća se, besplatno je... Zabava za promašene...

Objavljeno u Pero
Ponedeljak, 21 Decembar 2015 12:14

Luj Ferdinand Selin - Svako za sebe, a svet za sve

Ne treba se zavaravati, ljudi nemaju šta da kažu jedan drugom, svako govori samo o svojoj muci, to je već dobro poznato. Svako za sebe, a svet za sve. Pokušavaju da u časovima ljubavi prebace svoju muku na onog drugog, ali ne ide i uzalud se trude, čitava im muka ostaje i počinju iznova, pokušavaju opet da je utrape. “Kako ste lepi, gospođice“, kažu. A život ih ponovo uhvati do idućeg puta, kad će opet pokušati isto: “Zaista ste lepi, gospođice!“

Objavljeno u Pero

Težnja ka sreći je velika obmana koja komplikuje čitav život! Zbog nje su ljudi tako naopaki, podli i nesnosni. U životu nema sreće, ničeg do nesreće, lake, teške, trenutne i trajne, javne, pritajene, skrivene, podmukle... “Od srećnika najbolji prokletnik.“

Objavljeno u Društvo

Svakodnevno nam se, razume se, pruža prilika da se divimo kršnim pljačkašima i sa nama se i čitav svet klanja njihovim bogatstvu, a njihov je život, kad se pobliže razmotri, samo dug zločin koji se svakodnevno ponavlja, ali ti ljudi uživaju slavu, počasti i imaju moć, njihova su nedela osveštana zakonima, dok, međutim, koliko god daleko zalazili u istoriju - a meni možete verovati kad je istorija u pitanju -

Objavljeno u Pero
Vi ste ovde: Home Društvo Prikazivanje članaka po tagu Luj Ferdinand Selin