Vilijam Glaser u knjizi Teorija izbora piše: "Svi mi rano u životu susretnemo ljude koji ne samo da su otkrili što je dobro za njih, nego su, nažalost, otkrili i što je dobro za nas. Naoružani ovim otkrićem, sledeći tradiciju koja je hiljadama godina dominirala našim mišljenjem, oni osećaju obavezu da pokušaju da nas prisile da činimo ono što oni znaju da je ispravno. Naš otpor sili najveći je izvor ljudske patnje. Teorija izbora je izazov ovoj staroj tradiciji utemeljenoj na načelu ja znam šta je za tebe dobro, jer ona nastoji da odgovori na pitanje, na koje smo ceo život pokušavali odgovoriti: Kako možemo biti slobodni živeći načinom na koji želimo, a i dalje se dobro slagati sa ljudima koji su nam u životu značajni?"
Teorija izbora tvrdi da je svako ponašanje čoveka izabrano i da je on pokretan genima za zadovoljavanje pet osnovnih potreba: za preživljavanjem, za ljubavlju i pripadanjem, za moći, za zabavom i za slobodom. Iako su sve potrebe važne, u praksi se često kao najvažnija ističe potreba za ljubavlju i pripadanjem, kojom se postiže bliskost i povezanost sa osobama do kojih nam je stalo.
Teorija izbora smatra da su kvalitetni međuljudski odnosi temelj mentalnog zdravlja, a svako odstupanje od "normalnog" ponašanja upućuje nas na nekvalitetne odnose koje ta osoba ima sa svojom okolinom. Skoro sve psihičke teškoće, po Vilijamu Glaseru proizlaze iz činjenice što ne umemo da razvijemo zadovoljavajuće odnose u tri glavna područja: porodici, školi i na radnom mestu.