Nikolaj Berđajev - Sloboda je postala zaštitnica prava privilegovane manjine, zaštitnica kapitalističke svojine i vlasti novca
Čovek kao građanin je, s jedne strane, potisnuo i zakrio čoveka kao slobodnog duha, koji pripada drugom poretku bića, a s druge strane, čoveka kao proizvođača, kao delatnika - nije bilo proklamovano pravo svakoga čoveka na dostojanstveno postojanje i na rad. Protivrečnosti i lažne posledice proklamacije prava čoveka i građanina u buržoaskim društvima, izazivale su reakciju protiv same ideje prava i slobode ljudske ličnosti.
Nikolaj Berđajev - O Sandru Botičeliju
Tragična sudbina nekih odabranih umetnika Kvatročenta može biti odgonetnuta samo dubljim ulaženjem u rascepljenju, necelovitu dušu Kvatročenta, dušu, koju su razdirali suprotstavljeni hrišćanski i paganski momenti. Tragična sudbina Botičelija, najvećeg umetnika Renesanse, koji nam je tek u novije doba postao razumljiv i blizak, daje ključ za razumevanje još uvek neodgonetnute tajne Renesanse.
Nikolaj Berđajev - Svaki altruizam je u suštini maskirani utilitarizam, on je religija ljudske dobrobiti
Nije samo utilitarizam nego je i altruizam teorija buržoasko-demokratskog morala, prosečno-kolektivnog morala blagostanja, morala kvantiteta. Buržoaski XIX vek je izmislio altruizam i njime je hteo da zameni hrišćansku ljubav. O altruizmu se govori kada se ohladi i zamre ljubav. Ljubav je stvaranje novog odnosa, odnosa u Duhu. Ljubav organski spaja, kvalitativno ispunjava. Ljubav je izlazak iz "ovoga sveta", iz tegobe, okovanosti i razjedinjenosti sveta, i ona je ulazak u drugi svet, svet slobode i sjedinjenja.
Nikolaj Berđajev - Religija Isusa Hrista je nespojiva sa prihvatanjem buržoaskih vrednosti, sa klanjanjem bogatstvu, vlasti, slavi, životnim uživanjima
U XIX i XX veku vladajuća moralna svest je odbacila poslednje ostatke pravog hrišćanskog asketizma i hrišćanskog žrtvovanja ovoga sveta u ime transcendentne težnje ka drugom svetu. Pobedio je buržoaski moral, moral relativnih vrednosti položaja u ovom svetu, vrednosti bogatstva, vlasti, slave, seksualnog sladostrašća, uživanja u raskoši i komforu. I samo hrišćanstvo sve više postaje buržoasko, iz njega nestaje prava svetost, nepomirljivost prema "svetu", lepota težnje ka drugom svetu.
Nikolaj Berđajev - Lažno su bile shvaćene i protumačene jevanđeoske reči: “Dajte ćesaru ćesarevo, a Bogu Božje“
Ćesar je večni simbol vlasti, države, carstva ovoga sveta. Postoje dve osnovne tačke gledišta na uzajamni odnos ćesara, vlasti, države, carstva ovoga sveta i duha, duhovnog života čoveka, carstva Božjeg. Taj odnos se shvata dualistički ili monistički. Već je bilo govora o relativnoj istini dualizma u uslovima našeg sveta. Monizam uvek ima tiransku tendenciju, bilo da je religiozni ili antireligiozni. Sigurno je da shvaćeni dualizam carstva Ćesara i carstva Božjeg, duha i prirode, duha i u državu organizovanog društva može opravdati slobodu.
Nikolaj Berđajev - Savremena dehumanizacija stavlja čoveka pod znak opsednutosti i ludila
Danas je svet ne samo u strašnom i neizdrživom ekonomskom i političkom položaju, on je pre svega u neizdrživom duhovnom položaju. Ogromnoj opasnosti se podvrgava samo postojanje duhovnog života, sama mogućnost njegovog postojanja. Živimo u vreme ludila. Niko nije primetio da je čovek jednostavno poludeo. Zbog žudnje za životom, zbog ljubavi prema ovom svetu, on je izgubio ravnotežu i srušio se. Svetom je iznova ovladao polidemonizam, od kojeg ga je nekad oslobodilo hrišćanstvo.