Postoje indicije da je Katarina bila Virdžinijin kućni ljubimac, i da ju je nakon udaje povela sa sobom u novi dom. Na osnovu onog što je Edgar Alan Po pisao, Katarina je bila veoma pametna, spretna i motrila na sve što se događa u kući. Novinar i izdavač Džordž R. Graham je opisuje u Memoarima kao veliku mačku boje kornjačevine, koja uvijena u Poov stari šinjel, leži na Virdžinijinim grudima.
Katarina je obožavala da se izležava u krilu Edgara Alana Poa i sedi na njegovom ramenu dok piše, a njihovo prijateljstvo ga je inspirisalo da napiše esej Instinkt protiv razuma, koji je objavljen 1840. godine u nedeljniku Alexander's Weekly Messenger. U ovom eseju on tvrdi da je sasvim moguće da je životinjski instinkt sila koja je snažnija od intelekta čoveka. Svoju tezu on je ilustrovao veoma detaljnim objašnjavanjem načina na koji Katarina sama otvara ulazna vrata, uz obrazloženje: “Autor ovog eseja je vlasnik jedne veličanstvene crne mačke.“
Ne zna se šta se desilo sa mačkom Katarinom posle smrti Virdžinije 1847. godine. Očajan i depresivan, Edgar Alan Po je 1848. godine pokušao da izvrši samoubistvo, a godinu dana kasnije umro u Baltimoru.