Emil Sioran - Mi, trogloditi...
Vrednosti se ne nagomilavaju: jedan naraštaj donosi nešto novo samo na taj način što poništava ono što je bilo jedinstveno kod prethodnog pokoljenja. To još više važi kad je reč o sledu epoha: Renesansa nije uspela da “spase“ dubinu, maštovitost i divljaštvo Srednjeg Veka; Vek Prosvećenosti, sa svoje strane, preuzeo je od Renesanse samo osećanje univerzalnosti, bez patetike, koja je davala pečat fizionomiji Renesanse. Moderne varke gurnule su čoveka u vrtlog egzistencije: on je u njima izgubio svoje večne osnove, svoje “suštastvo“.
Osvald Špengler - Civilizacije su krajnja i najveštačkija stanja za koje je sposobna jedna viša vrsta ljudi
Propast Zapada, tako posmatrana, ne znači ništa manje nego problem civilizacije. Jedno od osnovnih pitanja svake više istorije tu je pred nama. Šta je civilizacija - shvaćena kao organsko-logička posledica, kao završavanje i ishod jedne kulture?
Sveti Avgustin - Božja država
Rimski pisac, filozof i teolog Aurelije Avgustin, poznat kao Avgustin iz Hippoa, a najpoznatiji kao Sveti Avgustin podstaknut vizigotskom pljačkom Rima pod vođstvom Alariha, događajem koji je doveo do preispitivanja hrišćanstva koje je već etablirano kao državna religija Rimskog Carstva, od 412. do 426. godine piše delo De Civitate Dei contra Paganos, koje se doslovno prevodi sa latinskog jezika O Državi Božjoj protiv pagana, a poznatije je po nazivu De civitate Dei, prevedeno sa latinskog jezika kao O Državi Božjoj, Država Božja ili Božja Država, a ponekad i kao Grad Božji ili Božji Grad.
Džordž Orvel - Nijedna istorijska promena nije nikad značila ništa više do promene imena gospodara
Tokom cele pisane istorije, a verovatno još i od kraja mlađeg kamenog doba, na svetu su postojale tri vrste ljudi: Viši, Srednji i Niži. Bili su izdeljeni na mnoge potkategorije, nosili bezbroj raznih imena, a njihov brojni odnos, kao i međusobni odnosi, varirao je iz veka u vek; no u suštini se struktura društva nije menjala. Čak i posle ogromnih obrta i naizgled neopozivih promena, uvek se ponovo uspostavljala ista struktura, upravo kao što se i žiroskop uvek vraća u stanje ravnoteže ma koliko se gurnuo na jednu ili drugu stranu...
Osvald Špengler - Svaka kultura ima svoje nove mogućnosti izraza koje se pojavljuju, sazrevaju, venu i nikada se više ne vraćaju
Ali, “čovečanstvo“ nema svrhu, nema ideju, nema plan, isto kao ni rod leptira ili orhideja. “Čovečanstvo“ je zoološki pojam ili prazna reč. Neka se ta utvara pusti da iščezne jednom iz kruga istorijskih oblikovnih problema - pa će se videti kako niče čudno obilje pravih oblika. Tu je onda bezmerno obilje, dubina i pokretljivost svega života, do sada pokrivena frazom, suhom shemom, ličnim “idealima“.
Branislav Nušić - Istorija
Istorija se, kao što je poznato, deli na stari, srednji i novi vek. Ispred staroga veka, kao neki predgovor istoriji, postoji predistorijsko vreme, a na kraju istorije, posle novoga veka, kao pogovor ili možda kao “ispravka štamparskih grešaka“, što se obično i stavlja na kraju knjige, dolazi najnoviji vek. Uostalom, ovaj najnoviji vek, koji počinje revolucijom, i jeste u stvari ispravka štamparskih ili bolje reći političkih grešaka prošlih vekova.