Ovaj čovek je, na primer, idiot. Došao je do strane na kojoj je objavljena moja priča i nastavio da lista novine.
Istini za volju, nisam ni očekivao da će pročitati moju priču. Nije sve za svakog. Ima ljudi koji su od Boga dobili nebeski dar za humor. Drugi su pak osuđeni da prolaze kroz život bez njega. Kao ovaj idiot ovde. On bolje da i ne čita moju priču.
Ipak je prilično mučno osećanje biti u neposrednoj blizini odraslog čoveka čiji je nivo inteligencije otprilike na nivou trogodišnjeg deteta. Verovatno neki mali zanatlija, ili je možda zaposlen u nekoj drugoj sličnoj poslovnoj grani? Zaista ga žalim.
Sad lista novine unazad... lista ih i dalje unazad... i zastaje upravo na onoj strani na kojoj je i moja priča.
Iz knjige Jednodnevne mušice žive duže