Satira nije, na žalost, nikakvo oružje, nego u najboljem slučaju ogledalo u kojem svako može da prepozna svoje pravo lice.
Od satiričara se može svašta zahtevati, osim bilo kakve ideologije. Naime, njegov zadatak je da dovodi u pitanje svaku životnu manifestaciju, svaki događaj, svaku emociju, ukratko sve, pa i vlastito uverenje.
Humorista se u suštini ni po čemu ne razlikuje od ostalih ljudi. Razlikuje se samo po jednoj bitnoj osobini - zastupa samo svoje mišljenje. On je ni manje ni više nego detektor laži na dve noge, potpuno automatizovani rendgen aparat koji prozire dvoličnost, termometar laži koji sa nepokolebljivom sigurnošću konstatuje - nasmejao si se zato što si čuo istinu.
Čovek u životu može mnogo postići lažima, ali lažima ne može da nasmeje ljude.
Humorista plače nad svetom i smeje se samom sebi. Ali, za razliku od klovna, na nogama nema prevelike cipele već u najboljem slučaju, prejake naočare na nosu.
Iz knjige Jednodnevne mušice žive duže