I s pomoću božjom njegova je država uživala mir i tišinu sa svih strana. Jer je, uistinu, on bio divan i strašan svima koji su živeli okolo njega, jer je država njegova bila za 37 godina sačuvana u celosti i ni od koga povređena. Jer kako da ga nazovem? Gospodarem ili, još više, učiteljem? Jer utvrdi i urazumi srca svih, i nauči nas kako treba kao pravoverni hrišćani da držimo veru prema Bogu. Prvo na sebi pokaza blagoverje, a potom i druge nauči. Crkve osveti, manastire sazida, svetitelje u slast slušajući, jereje štujući, prema monasima imajući veliku smernost i ljubav, onima koji su bez nade beše nada, ubogoma zastupnik, sirotnima hranilac, nage u dom svoj uvodeći i odevajući, sirote nahrani, udovice opravda, slepima, i hromim, i nemoćnim, i gluhim, i nemim, uistinu, mati bi. I, prosto reći, sve svoje imanje u zajam izdade, jer drugi Avram bi, gostoljubac, zemaljski anđeo, nebeski čovek. "Zato ga i Bog preuznese, i darova mu ime koje je više od svakoga imena". Njegovu imenu svi se narodi pokloniše. Sam pak sazida manastire: prvo u Toplici Svetoga oca Nikole. I drugi onde Svetu Bogorodicu u Toplici. Potom opet sazida manastir Svetoga Đorđa u Rasu. I svima tim manastirima stvori upravu, kako treba. A posle njih ovaj naš Sveti manastir sazida, koji posveti imenu presvete vladičice naše Bogorodice dobrotvorke. Sazida od maloga do velikog, i sela predade s drugim što pripada manastiru, sa ikonama i sasudima časnim i knjigama, i rizama i zavesama, i što je napisano u zlatopečatnoj povelji njegovoj, što je, štaviše, i u crkvi napisano na steni, i s kletvom i obavezom da niko ne potvori njegova predanja, kako čujete o tom reč i u knjigama ovim napred.
Iz Života Stefana Nemanje