Artnit

Petak, 08 April 2016 11:03

Tomas Vulf - Treba da se vratiš tamo odakle svi tvoji potiču Istaknut

Ali, reci, čuj! Bene, Stive, Luko - pih! Pobogu! Džine, dečko moj! Pretpostavljam - to je stoga što baš sada u ovom času Luka misli na mene, i zato te ja sada nazivam njegovim imenom. Elem, a sada - šta? Šta kažeš?

“Počela si da mi pričaš o ona dva glasa koja si jednog dana čula“.

Oh, da! Tako je! E pa, sada, kao što ti rekoh - čuj! Šta je to bilo? A?

“To su brodovi tamo u luci, mama“.

Šta kažeš? U luci? Brodovi ? Oh, da, mislim da je to tačno. Luka je tamo?

“Ne, mama, ona je na drugoj strani. Ti si se to prevarila. Ona je tačno na suprotnom kraju: tamo se nalazi“.

A? Tamo? Ali, ne, dete moje, sigurno nije tamo... Govoriš li zaista istinu?... E pa, onda moram da priznam, ja sam to pobrkala. Verujem, to je sve zbog toga što sam došla onom podzemnom železnicom. Ali u prirodi, tu ti ja ne mogu da izgubim moć snalaženja; daj mi samo neku tačku prema kojoj bih se upravljala da odem tamo i sve će biti kako treba... Eto, dečko moj, tako je kao što ti kažem!... Evo, opet se ono čuje! Ali, gospode! Čovek bi rekao kao neka stara krava! A ti baš na toj istoj strani! Kako si se uopšte obreo na jednom ovakvom mestu? Gospode! Slušaj - čuješ li to? To je mora biti neki veliki koji se sprema da isplovi... Gospode Bože! Svi ste vi jednaki: i tvoj tata bio je isti - večito je želeo da je na nogama i da nekuda otumara. Da sam ga pustila, ne bi ništa drugo bio do skitnica koja luta po celoj zemlji... Dete moje, dete moje, ne treba da lutaš celog svog života... Tako mi teško pada kad pomislim na tebe negde daleko među tuđim svetom... Ne bi trebalo da provodiš život sa stranim ljudima, sam samcit... Treba da se vratiš tamo odakle svi tvoji potiču... Dete moje, dete moje, to me tako muči... Vrati se.

Iz pripovetke Tkanje života

Pročitano 2962 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Tomas Vulf - Treba da se vratiš tamo odakle svi tvoji potiču