U drukčijem društvu ona je mogla biti njegova javno, odmah, ne bi bila primorana da se prvo da krojaču. Primao je na sebe Anđolinine laži, samo da je učini što nežnijom i da je navede da usvoji te njegove ideje ne bi li udvoje sanjali. Ona zatraži neka objašnjenja, i on joj ih dade blažen što je njegov san progovorio. Ispriča joj o ogromnoj borbi koju su poveli siromašni protiv bogatih, većina protiv manjine. Nije bilo nikakve sumnje u njen konačni ishod koji će doneti slobodu svima, pa i njima. Govorio joj je o uništenju kapitala i o radu, kratkom i prijatnom, koji će biti obaveza svih. Žena će biti ravnopravna s muškarcem, a ljubav će biti uzajamni dar.
Ona zatraži druga objašnjenja, koja odmah poremetiše san, a zatim zaključi: "Ako bi se sve razdelilo, ne bi ostalo ništa ni za koga. Radnici su zavidni i lenštine, pa neće uspeti ni u čemu". On pokuša da raspravlja, ali brzo odustade. Kći naroda bila je na strani bogatih.
Iz romana Senilnost