Artnit

Sreda, 06 Februar 2013 23:04

Glava šećera Istaknut

Dizajn korica knjige Glava šećera i druge priče Dizajn korica knjige Glava šećera i druge priče

Glava šećera, objavljena 1875. godine u časopisu Otadžbina je najbolja pripovetka Milovana Glišića. Motiv za pripovetku pisac je našao u skupštinskim istupanjima poslanika iz seljačkih redova i kasnijih osnivača Radikalne stranke, koji su obelodanili istiniti događaj sa glavom šećera.

Tematika pripovetke Glava šećera je složena. U njoj je iznet jedan vid bogaćenja predstavnika vlasti, koji je vodio od kamufliranog mita do surovog uništenja čovekove egzistencije. U središtu pripovetke je srpski seljak Radan Radanović koji je u kandžama zelenaša, grabljivih i beskrupoloznih pljačkaša u doba prvobitne akumulacije kapitala, koju su pratili i razbojništvo i bezdušna otimačina. Živopisno naslikana gozba na samom početku pripovetke prethodi pljački, a u divljačko kolo u čast zelenaša, hvataju se policijski kapetan, pop i učitelj. Oni izgledaju kao jato grabljivih ptica koje oštre kljunove pre nego što kidišu na plen.

Seljak Radan Radanović je usamljen, ostavljen sam sebi, izložen grabljivcima i zelenašima. Bespomoćan je u svojoj neprosvećenosti, sujeverju i ekonomskoj nemaštini. Kada se odelio od brata, morao je da podigne krov, a pošto nije imao para, uzeo je pozajmicu od seoskog ćate Davida Uzlovića uz veliku kamatu. Dug od pedeset dukata narastao je na sto pedeset dukata, i on je prodajući letinu i druge proizvode, jedva pokrivao kamatu, a glavnica je i dalje rasla. Okrnjena glava šećera, lepa Radanova livada koja se dopala kapetanu Maksimu Sarmaševiću, i neplaćeni dugovi zelenašu Davidu Uzloviću oblikuju tragičnu sudbinu Radana Radanovića. Njegovo imanje odlazi na doboš, a kada je i kuća trebala da se proda, Radan ubija Uzlovića. Osuđen je na robiju, žena je presvisla od tuge, a njegova deca se potucaju po najmu.

Milovan Glišić je kritikovao predstavnike vlasti, predstavnike crkve, i prosvetne radnike - svi su se oni prosto zaverili protiv seljaka, njihove ih brige i nevolje ne zanimaju, dodvoravaju se jedni drugima, čine usluge jedan drugome. Kapetan Maksim Sarmašević je upečatljiv primer predstavnika vlasti koji smišlja lukav način da od seljaka izvuče novac. On u dosluhu sa pandurom Đukom manipuliše glavom šećera. Đuka je seljacima prodavao glavu šećera da "kapetan ponese deci" pošto ne prima mito, a svaka treća para je pripadala njemu. Od seljaka Radana Radanovića je tražio takođe, da mu kupi glavu šećera. Pošto je Radan bacio prvu glavu šećera u reku, kao kužnu stvar koja donosi samo nesreće, kapetan je nabavio novu glavu šećera, novog pandura koji je zamenio Đuku, i nastavio "posao". Od zarade na glavi šećera podigao je kafanu.

Pripovetka Glava šećera Milovana Glišića, građena je na narodnom anegdotskom usmenom pripovedanju u živom, duhovitom seoskom žargonu. Ona je izraz društvenog angažmana Milovana Glišića u duhu ideja Svetozara Markovića: da ukaže na uzroke propadanja sela i seljaka, i da označi one koji dovode seljaka do prosjačkog štapa.

Pročitano 48947 puta Poslednji put izmenjeno Subota, 15 Decembar 2018 12:34

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Glava šećera