Artnit

Nedelja, 28 Septembar 2014 11:50

Miloš Crnjanski - Neka neizmerna i čudna dolina je prošlost Istaknut

Iz prošlosti mutnog bezdana, poneki oblici viđenog vraćaju se tako neodređeno, tako beznačajni, tako iskrivljeni, slabi i bedni. Drugi međutim, vraćaju se jasni, oštri i svetli.

Neko neznano osećanje, koje nije od ovog sveta, obasjava ih. Obasjava ih po svojoj volji, te nam se ukazuju sjajni oni koje smo tamo videli u tami, a tamni oni koje smo ostavili u svetlosti.

Neka neizmerna i čudna dolina je prošlost i ništa u njoj ne možemo izmeniti, ni dodirnuti rukom. U svojoj svetlosti, i tami, ona nam propušta ruku, kroz svoje oblake, mekše od praha, a koji nisu više onakvi kakve smo ih videli i ostavili.

Tako se putniku javlja i zemlja kojom je prošao čudna i promenjena. Ne ona koju je gledao očima svojim.

Dok neka milovana, blaga glava, i neko ljubljeno vitko telo, s pravim stasom i vanrednim kolenima, prolazi bez lepote i moći, dotle neko drugo biće, uzeto olako, brzo ispijeno, prilazi sad drhtanjem munja, telesnom lepotom ružičastih kameja i snagom, pod kojom se u u sećanju cvili.

Iz eseja Naša nebesa

Pročitano 3876 puta
Više iz ove kategorije « U kvrgama Patka »

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Miloš Crnjanski - Neka neizmerna i čudna dolina je prošlost