Mit o srodnim dušama - mit o androginu
Postoje mnoge teorije o srodnim dušama. Stari Grci su imali mitološko objašnjenje o njihovom nastanku. Njihov mit o srodnim dušama je poznat i kao mit o androginu (od grčke reči andros, što znači muškarac i gyné, što znači žena). U dijalogu Gozba ili Simpozij Platon prikazuje učesnike, istorijske ličnosti dok u veselom terevenčenju govore o ljubavi. Poznati grčki komediograf Aristofan predstavlja mit o srodnim dušama.
Mimezis ili podražavanje
Mimezis je filozofski pojam sa širokim spektrom značenja, koji uključuju imitaciju, prikazivanje, mimikriju, oponašanje, prijemčivost, beskrajnu sličnost, čin sličnosti, čin izražavanja i predstavljanje sebe. Ovaj pojam ima posebnu važnost u antičkoj estetici koja je prvobitno shvaćena kao imitacija.
O pravdi
Pitanje pravde se postavlja u čitavom području ljudskih odnosa, bilo da su oni zasnovani na kooperaciji ili konkurenciji, ako se pri tome pojavljuju suprotstavljeni interesi, zahtevi i dužnosti. Ali, iako je pravda od fundamentalnog značaja za svaki etički sistem o njenoj ideji i definiciji se spore filozofi i politički mislioci vekovima.
Platon - Ponajlepše saznanje jeste ono koje se odnosi na uređenje gradova i stanovanja, a ime mu je razboritost i pravednost
Koji hoće, dakle, da rađaju telom, oni više naginju ženama i predaju se tome obliku i ljubavi, da rađanjem dece besmrtnost, i uspomenu, i sreću, kako misle, "teku za sva potonja vremena". A koji su trudni u dušama - jer ima ih, reče, i takvih koji su u dušama trudni, i to u još većoj meri nego u telima - oni naginju onome što duši dolikuje i da začne i da rodi. Pa šta joj dolikuje?
Tiranija većine - tiranija masa
Pojam tiranija većine ili tiranija masa se često koristi u raspravama o sistemima demokratije i vladavini većine. Sam naziv ove pojave više zbunjuje nego što razjašnjava i dovodi u nedoumicu spajajući u sebi očigledno različite pojmove. Istovremeno ideje o tiraniji većine sežu vekovima, a u poslednjih dvesta godina su se ostvarivale mnogo puta u raznim okolnostima.
Vladeta Jerotić - Karakter je sudbina čoveka
Vera u sudbinu, u suđaje, boginje sudbine, stara je koliko i čovek. Gotovo da i nije bilo paganskog naroda koji nije, u nekom obliku, verovao u sudbinu kao u božanstvo. Kultura Grčke, ni u vreme njenih najvećih filosofa, nije mogla odoleti ovakvom verovanju, pa su božanstvo koje je oličavalo nepromenljivost toka događaja nazivali ananke.
Sokrat - Neka u životu s uživanjem ne bude mudrosti, niti uživanja u životu s mudrošću
Sokrat: Ispitujmo, dakle, i prosuđujmo život ispunjen uživanjem i život ispunjen mudrošću, ali posmatrajući ih odvojeno.
Protarh: Kako to misliš?
Sokrat: Neka u životu s uživanjem ne bude mudrosti, niti uživanja u životu s mudrošću. U slučaju ako je i jedno od njih dobro, nijedno ne treba da teži za još nečim; a ako se pokaže da i jedno od njih još za nečim teži, onda to u stvari i nije više za nas uistinu dobro.
Platon - O duši
Ona liči na sraslu snagu krilate zaprege i uzdodrže. Konji bogova i njihove uzdodrže svi su i plemeniti i plemenita roda, a u ostalih je mešovito. Ponajpre naš uzdodrža upravlja dvopregom, zatim od konja samo jedan mu je lep i dobar i takva soja, a drugi je suprotnog i suprotan. Težak, dakle, i mučan mora da je vozarski posao kod nas. A kako je došlo do toga da se govori o bićima smrtnog i besmrtnog života? To ćemo pokušati da objasnimo.
Platon - Nikome na sudovima baš nimalo nije stalo do istine
Sokrat: Oni tvrde: stvar ne treba nimalo onako veličati ni izdaleka je izvoditi dugačkim okolišanjima. Jer, kao što smo već rekli, u početku ovoga izlaganja, baš nimalo istine o pravednim ili dobrim stvarima, ili o ljudima koji su takvi po prirodi ili po vaspitanju, ne treba u sebi da ima onaj ko želi da postane odličan besednik. Ta nikome na sudovima baš nimalo nije stalo do istine u tim stvarima, nego samo do onoga što se može verovati. A ovo je prividno, i na to treba da obraća svoju pažnju onaj ko želi da besedi pravilno. Jer, ponekad ne treba iznositi ni ono što se zaista dogodilo, ako nije verovatno da se zbilo, nego samo ono što liči na istinu, kako u optužbi tako i u odbrani. I uopšte onaj ko besedi svakako treba da kao tačku za pravac uzima ono što liči na istinu, a s istinom često da se oprosti. Jer, ako se to dešava kroz celu besedu, time su ispunjeni svi zahtevi umetnosti.
Platonova Akademija
Platon, jedan od najvećih antičkih filozofa, osnovao je prvu pravu filozofsku školu antičke Grčke, u vežbalištu, koje se nazivalo Akademovim, jer se nalazilo u gaju čiji je zaštitnik bio antički heroj Akadem, i po kome je i sama škola nazvana Akademija. Platonova Akademija se često smatra za prvi univerzitet u Evropi. Postojala je s prekidima skoro devet vekova, od 387. godine pre nove ere do 529. godine nove ere, kada ju je zatvorio rimski car Justinijan.