Hamamelis virginiana pripada porodici Hamamelidaceae. Latinsko ime roda Hamamelis potiče od grčkih reči hama, što znači istovremeno i melon, što znači plod i opisuje neobično svojstvo da cveta dok na granama još uvek ima prošlogodišnje plodove. Ime vrste virginiana odnosi se na državu Virdžinija u Severnoj Americi.
Hamamelis virginiana se grana odmah pri zemlji. Može da poraste do 5 metara u dužinu i 5 metara u širinu. Listovi su ovalni do jajoliki, srednje do tamnozeleni, zupčastih do talasastih rubova i u jesen prelaze u nijanse žute boje.
Između decembra i januara javljaju se sitni mirisni cvetovi sa dugim paučastim laticama, od žute do narandžaste i crvene, nekad i ljubičaste boje. Cvetanje, može da traje između 4 i 6 nedelja. Plodovi su slični pistaciji, takođe jestivi ali crne boje. Suvi plodovi izbacuju svoje sitne semenke i do 9 metara udaljenosti.
Hamamelis virginiana se lako gaji u srednje vlažnom, dobro dreniranom zemljištu na suncu ili u delimičnoj senci. Najbolje cveta na punom suncu. Po potrebi se orezuje u rano proleće. Razmnožava se semenkama, zakorenjivanjem grančica i odvajanjem od matične biljke.
Hamamelis virginiana je dugo bila deo tradicionalne domorodačke američke medicine. Indijanci su od njenih listova kuvali čaj kojim su lečili prehlade, bol u grlu i grudima. Od lišća i unutrašnje strane kore su pravili tonik kojim su lečili osip, svrab, opekotine od otrovnih biljaka, rane, hemoroide, modrice, bol u mišićima. Smatralo se i da se račvasta grana može koristiti za lociranje podzemnih voda.
Lekovite materije dobijaju se iz lista, kore i grančica biljke Hamamelis virginiana. Od kore, grančica i listova proizvodi se tečnost koja je aktivni sastojak nekih kozmetičkih i medicinskih proizvoda.