"Dotle smo umeli prilično da se uzdržimo od plača, ali kada smo videli da pije i da je ispio čašu otrova, nismo mogli više da se savladamo. Meni suze grunuše na oči, pa pokrih lice haljinom i počnem kleti svoj udes i jadikovati što gubim takvog prijatelja. A Kriton još pre bejaše ustao, jer nije mogao da zaustavi suze. Apolodor je već ranije ronio suze bez prestanka, a sad baš zarida. Svojim plačem i jadikovanjem on dirnu sve prisutne u srce, osim Sokrata, koji reče: "Ama ljudi, šta vi to radite? Ja sam žene zato i uklonio odavde, da ne bi kukale i naricale, jer sam čuo da treba umreti na miru. Budite mirni i jaki!"
Kad smo to čuli mi se postidesmo i zaustavismo suze. On prošeta malo, a kada su mu noge otežale, legne na leđa, jer mu je to posavetovao dželat. U isto vreme dželat ga stane pipati po nogama i stopalima. Zatim mu čvrsto stisne stopalo i zapita ga da li oseća. Sokrat mu odgovori da ne oseća. Onda mu dželat opet stisne goljeni i, pritiskujući rukama dalje, pokazivao nam je kako se on sve više hladi i koči. "Kad otrov dođe do srca", reče on, "on će umreti". Kad se ohladio već gotovo do trbuha, Sokrat se otkrije i reče: "Kritone, mi dugujemo Asklepiju (bogu medicine) petla. Prinesite tu žrtvu, nemojte zaboraviti". "Biće kako kažeš", odgovori Kriton: "A zar nemaš ništa drugo da kažeš?" Tako Kriton zapita, ali Sokrat ništa ne odgovara. On se pruži za trenutak, a dželat ga otkrije. Oči su mu bile ukočene. Kad to vide, Kriton mu zaklopi oči i zatvori usta. Tako je umro naš prijatelj, koji je bio najbolji od svih ljudi njegovog vremena s kojima smo se upoznali, najbolji, najumniji i najpravičniji."
(Sokrat je tražio da se bogu medicine prinese mala žrtva, jer je tim želeo da pokaže kako smrt za njega znači ozdravljenje).