Artnit

Ponedeljak, 23 Novembar 2015 12:30

Džordž Orvel - Niko se nije ni sećao vremena u kome se život osetnije razlikovao od današnjeg Istaknut

Vinsent van Gog - Enterijer restorana Vinsent van Gog - Enterijer restorana

Basnoslovni statistički podaci i dalje su išli iz telekrana. U poređenju sa prošlom godinom, bilo je više hrane, više odeće, više kuća, više nameštaja, više lonaca, više goriva, više brodova, više helikoptera, više knjiga, više dece - više svega sem bolesti, zločina i ludila. Godinu za godinom, minut za minutom, sve i svašta je raslo vrtoglavom brzinom. Kao i Sajm malopre, Vinston je uzeo kašiku i umakao je u anemični gustiš razliven po stolu, izvlačeći šare iz duguljaste barice. Razmišljao je sa gađenjem o fizičkoj sadržini života. Da li je uvek bilo ovako? Je li hrana uvek imala ovakav ukus?

On se osvrte po menzi. Prostorija niske tavanice, pretrpana, zidova uprljanih od dodira bezbrojnih ljudskih tela; olupani metalni stolovi i stolice, smešteni tako tesno jedan uz drugi da su se ljudi doticali laktovima; iskrivljene kašike, ulubljeni poslužavnici, grube debele šolje; sve površine masne, sve pukotine pune prljavštine; i svuda kiselkast, kombinovan miris lošeg džina, loše kafe, metalaste čorbe i prljave odeće. U želucu i u koži večito neki protest, neko osećanje da je čoveku prevarom uskraćeno nešto na šta ima pravo. Doduše, niko se nije ni sećao vremena u kome se život osetnije razlikovao od današnjeg. Ni u jedno doba kojeg se sa kakvom-takvom sigurnošću sećao, nije nikad bilo dovoljno hrane, nikad čarapa i odeće koji nisu bili puni rupa, nameštaj je uvek bio olupan i rasklimatan, sobe hladne, podzemna železnica prepuna, kuće skoro raspadnute, hleb mrke boje, čaj retkost, kafa odvratnog ukusa, cigareta malo - i ničega dosta i jevtinog sem sintetičkog džina. I mada je, razume se, sve išlo na gore sa starenjem tela, nije li pak bio znak da tako nešto nije prirodan red stvari ako se čoveku gadilo od neudobnosti, prljavštine i nemaštine, od beskrajnih zima, čarapa lepljivih od nepranja, liftova koji nikad ne rade, hladne vode, oštrog sapuna, cigareta koje su se raspadale, hrane čudnog i ogavnog ukusa? Zašto bi čovek sve to smatrao nepodnošljivim sem ako ga nije držalo neko iskonsko sećanje da je jednom bilo drugačije?

Iz romana 1984

Pročitano 2632 puta Poslednji put izmenjeno Sreda, 05 Decembar 2018 12:05

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Društvo Džordž Orvel - Niko se nije ni sećao vremena u kome se život osetnije razlikovao od današnjeg