Vladalac je u mnogome rezultat životnih, u prvom redu, političkih i diplomatskih iskustava Nikola Makijavelija. U njemu je objedinjeno iskustvo, sakupljano tokom karijere u državnoj službi slobodne Republike Firence nakon pada Medičijevih sa vlasti i posle njihovog progona iz Firence 1498. godine. Kao vladin službenik Makijaveli je putovao u diplomatske misije u različite evropske dvorove u Francuskoj, Nemačkoj i ostalim italijanskim gradovima-državama. Ali, kada su se proterani Medičijevi vratili u Firencu 1512. godine, otpušten je iz javne službe i morao je da se povuče iz političkog života. U progonstvu se posvetio književnosti i nauci. Rukopis Vladaoca započinje u drugoj polovini 1513. godine, a završava već za Božić iste godine. Svoje delo posvećuje onome ko ga je prognao, ali ko je jedini mogao da mu ukine progonstvo, Lorencu Medičiju novom vladaru Firence.
Vladalac se smatra za prvi udžbenik racionalnog proračunavanja moći u istoriji političke filozofije. U njemu je Nikolo Makijaveli oblikovao opšta načela političke manipulacije i zloupotrebe, dao studije karaktera i principa vlasti i upečatljivo pokazao u šta se sve pod raznim izgovorima pretvara politička moć.
Da bi se ostvarile zamisli države, po Makijaveliju postoje dva načina, a to su zakon i sila. Pošto je zakon svojstven ljudima, a sila zverima, on smatra da vladalac sme da upotrebi sva sredstva u državnom interesu. On kaže: "Priroda ljudi je nepostojana; lako je ubediti ih u jedno, ali je teško održati ih u tom ubeđenju. Zato je potrebno biti tako spreman da se, kada više ne veruju, silom nateraju da veruju."
Iako je u početku naišla na vrlo ograničen prijem, knjiga Vladalac je postala ne samo najosporovanija, već do danas jedna od političko-filozofskih knjiga o kojima se najviše raspravljalo. Izučavali su je vladari, a na njenim postavkama je stvoren nov stav u politici nazvan po Makijaveliju, "makijevalizam".
Pojednostavljene analize Vladaoca Makijavelija ukazuju da je bitan politički cilj, između ostalog osvajanje i trajanje na vlasti, a da su sva sredstva dozvoljena za efikasno ostvarivanje zacrtanog cilja. Otuda je nastalo načelo, nazvano "makijavelizam" po kojem ciljevi opravdavaju sredstva. Pojam "makijavelizam" ni do danas nije izgubio svoje pogrdno značenje. Izraz makijavelistički opisuje usko, samo-interesno ponašanje, i vodi mnogim nepravilnim shvatanjima Makijavelijeve filozofije.
Saveti Nikola Makijavelija iz Vladaoca se mogu smatrati beskrupuloznim, ali on sam upozorava da realno ne treba mešati sa idealnim. U nastojanjima da objasni kako vladati u stabilnoj državi težio je i određenoj ravnoteži saveta koje upućuje vladaru i građanima. Polazeći od ocene da vladaoci, kao i građani mogu imati negativne osobine, i da opasnost dolazi potencijalno sa obe strane, cilj njegovih poruka je neophodnost izgrađivanja političkih pravila u kojima "umetnost vladanja" treba da se zasniva na ravnoteži antiteza u realnom životu.
