Kuna belica je duga do 75 cm, od čega njen kitnjasti rep oko 25 cm. Visoka je oko 25 cm, a teška do 1,7 kg. Telo je izduženo sa kratkim nogama. Glava je mala sa kratkom njuškom crvene boje i zaobljenim ušima. Boja dlake zavisi od uslova staništa i starosti. Najčešće ima sivo-braon boju, i upadljiv beo deo ispod vrata i na grudima, po čemu je dobila ime kuna belica.
Dobro čulo vida i mirisa, omogućava aktivnost kune belice u predvečerje i noću. Pokretljiva je, hitro se penje i skače, dobro pliva i može da se provlači kroz veoma uske pukotine. Ali, uglavnom je vezana za tlo, u kojem pravi skrovišta i traži hranu. Oglašava se frktanjem, cvrčanjem i neobičnim režanjem.
Ishrana kune belice varira u zavisnosti od sezone i dostupnosti hrane. Hrani se malim sisarima koji mogu da budu i dvostruko veći od nje, miševima, pacovima, kunićima. Takođe, se hrani i pticama, žabama, velikim insektima. Ptičja jaja jede tako što pravi mali rez koji joj omogućava da isisava žumance. Tokom leta hrani se sezonskim plodovima, kao što su kupine, maline, i drugim šumskim plodovima i bobicama. U nekim krajevima povrće je glavni deo letnje ishrane. Kada nema dovoljno hrane hraniće se strvinama.
Osim tokom sezone parenja u julu i avgustu, kuna belica je obično usamljenik i ima jedno leglo godišnje. Mužjaci će pokušati da se pare sa ženkama na njihovoj teritoriji, a krici parenja se čuju uglavnom noću. Ženka je bremenita 247 do 280 dana, a u aprilu ili maju okoti 3 do 5, a ponekad i 7 mladunaca. Mladunci se rađaju goli i sa zatvorenim ušima i očima ostaju oko 34 do 38 dana i sisaju 6 do 8 nedelja. O njima brine samo ženka. Sa oko 2 meseca, oni uče tehnike lova od majke. Za samostalan život spremni su na uzrastu od jedne godine, a polnu zrelost dostižu na uzrastu od 15 do 27 meseci.
Kao i većina kuna, kune belice su agresivne i mogu uspešno da se brane od predatora većih od sebe. One su uglavnom plen velikih ptica grabljivica i većih predatora, kao što su lisica i ris.
U divljini kune belice mogu da žive 10 do 18 godina.