Čarls Bukovski - Reči su postale stvari koje mogu da ti pokrenu duh
Muvao sam se po biblioteci, tražeći knjige. Vadio sam ih iz polica, jednu za drugom. Ali sve su bile prevara. Sve su bile dosadne. Stranice i stranice reči koje ništa ne kazuju. Ako bi i govorile nešto, trebalo im je nesnosno dugo, a dotle bi se čovek previše zamorio da bi mu to nešto značilo. Vadio sam knjigu za knjigom. Između tolikih knjiga morala je postojati jedna.
Čarls Bukovski - Moraš nešto da radiš i onda radiš bilo šta
Ne znam kako se to dešava ljudima. I ja sam plaćao alimentaciju, plaćao potrebu za pićem, kiriju, cipele, košulje, čarape, sve to. Kao i svima i meni je trebao neki stari auto, nešto za klopu, sve to neopipljivo.
Čarls Bukovski - Gledao sam kako posao proždire ljude
Stajao je i pokazivao mi limene rafove. Službenici su sada ubacivali prilično brzo. Posmatrao sam kako mahnito mlataraju rukama. Čak je i ona tupava bila precizna.
"Vidiš one brojeve na rafovima?"
"Aha."
Čarls Bukovski - Niko osim tebe
niko te ne može spasiti osim
tebe.
naći ćeš se ponovo i ponovo
u gotovo nemogućim
situacijama.
oni će pokušati ponovo i ponovo
pod izgovorima, pod maskama
i silom
da te natjeraju da podlegneš, odustaneš
i/ili tiho umreš
iznutra.
Čarls Bukovski - Plava ptica
Ima jedna plava ptica u mom srcu koja
želi da izađe van
ali ja sam isuviše opasan za nju,
kažem joj, ostani unutra,
neću
da te svako
vidi.