Serž Žonkur - Ovde je noć jednako divlja i okrutna kao obližnja litica
More se u predvečerje mekano valja, talasi se po obali razlivaju bez snage, poneki od njih raspu se preko šljunka da bi zaravnili gornju peščanu površinu, isprali plažu od krema i ulja nataloženih tokom dana, izbrisali sećanja na sva ona tela natopljena znojem ili premazana sredstvima za zaštitu od sunca. Potrebna je noć da bi se priroda oporavila, po ko zna koji put iščistila, da bi se prizvala zora posuta blistavim kapima rose, vaspostavio red u rajskome vrtu.
Serž Žonkur - Sunce nije podnosio, a more mu je uvek bilo previše hladno
Ipak mu je pošlo za rukom da ih sve odvuče na plažu, kao da se ništa drugo nije moglo činiti, kao da je to bio nekakav cilj po sebi. Predložio je da odu, ako je ikako moguće, što ranije ujutru: tako će zauzeti dobra mesta, a ukoliko ponesu sa sobom jelo i piće mogu ostati ceo dan na pikniku, kao pravi izletnici. Poduhvat je bio utoliko lakši što je stepenicama samo trebalo spustiti se niz stenu do peščanih sprudova, koji su se pružali odmah ispod imanja.