Homerovo razumevanje bivstvovanja
Grčki epski pesnik Homer poznat je po epovima Ilijada i Odiseja, koji su označeni kao najvažniji spisi grčke kulture, temelj grčkog obrazovanja, ali i večni izvor mudrosti, svakodnevnih praktičnih saveta, uzrečica, poslovica. Ovi epovi se smatraju za dva ključna dela zapadne civilizacije i bili su inspirativna osnova brojnih književnih, umetničkih i teoretskih dela. Njegovi spisi preživeli su znatno vreme, nestali u određenim vremenima i kasnije ponovo otkriveni zauzimajući svoje mesto među najvećim delima istorije.
Ahil
Homer je glavnom junaku antičkog epa Ilijada, mladom tesalskom kralju Ahilu, podario neobičnu snagu i lepotu, i u tim odlikama približio ga mladim bogovima sa Olimpa. Ono čime se Ahil izdvaja kao poseban tip je snažan temperament i eruptivna stihija strasti, koje ga čine, i velikim i tragičnim u isto vreme.
Bogovi u Ilijadi i Odiseji
U Homerovim epovima Ilijada i Odiseja ličnosti su, i bogovi i ljudi. Bogovi, kao i ljudi su veoma reljefno prikazani i potpuno odražavaju svest, moral i društvene odnose Grka u Homerovo doba.
Istorijska osnova Ilijade i Odiseje
Epovi Ilijada i Odiseja, najstarija sačuvana dela ne samo grčke nego i evropske književnosti pripisuju se grčkom pesniku Homeru. Pretpostavlja se da su nastali u VIII ili VII veku pre nove ere, a predstavljaju završnu fazu dugog i plodnog razvoja grčke epske poezije. Tema Ilijade i Odiseje je usko povezana sa ciklusom herojskih priča o Trojanskom ratu.