Vojislav Ilić u pesmi Veče slika mir idiličnog seoskog života. Njegova slika večeri "gde rumene pruge već šaraju daleki zapad", puna je običnih detalja iz svakodnevnog života. "Sa mirnih dalekih polja umorni ratar s pesmom žurno se noćištu sprema", "Goneći vesela stada bezbrižno pastir mlad u zvučne dvojnice svira", "a njegov kosmati pas, podvivši repinu leno, korača upored s njim".
Slika pejzaža u pesmi Veče prožeta je kolorističkim i auditivnim pojedinostima, neposrednošću, jednostavnošću i realističnošću. Boje i retki zvukovi s vremena na vreme narušavaju noćni "mir i san" seoskog pejzaža. "I samo čas po čas zaječi šarena dola", dok pada veče. A, zatim "rumene pruge se gase i bledi mesečev zrak" i dolazi "bajna noć", a u toj tišini "pokadšto zaurla susedov stari pas". Ratar se kasno vraća sa rada. "Ispreže ratar plug i stoku umornu poji". U tišini samo još "i đeram škripi sve i voda žuboreć pada".
U pesmi Veče govor pesnika prelazi u treće lice, i u njemu se oseća epska mirnoća i usporenost. Pesnička slika večeri u seoskom pejzažu u osnovi je realistička i prožeta setom i melanholijom.