Breza
Breza ili beriozka na ruskom jeziku je jedan od omiljenih simbola Rusije. Drvo breze je simbol ruskog prirodnog okruženja i ruske lepote, i ima veoma posebno mesto u ruskoj kulturi. Odavanje počasti brezi se može naći u ruskoj umetnosti, poeziji, narodnim pričama. Čuveni ruski pesnik Sergej Jesenjin napisao je svoju poetsku počast ovom drvetu, svoju pesmu Breza. To je i njegova prva objavljena pesma, koja se pojavila u januaru 1914. godine u časopisu za decu pod njegovim pseudonimom Ariston. Po objavljivanju ove pesme Jesenjin odlučuje da napusti posao korektora u štampariji i posveti se poeziji.
Sergej Jesenjin - Život vam je
Život vam je - varka s toplom čamom.
Zato će nas uvek opčiniti s nova.
Jer nam svojom grubom rukom samo
Piše kobno sudbonosna slova.
Sergej Jesenjin - Ne dozivam, ne žalim, ne plačem
Ne dozivam, ne žalim, ne plačem,
Sve će proći ko behara kad.
Suvim zlatom venjenja označen,
Nikad više neću biti mlad.
Sergej Jesenjin - Pismo majci
Još si živa, ti, starice moja?
Živ sam i ja. Pozdravljam te, znaj!
Nek se zari kolibica tvoja
I nad njome neizrečni sjaj.
Pesma o keruši
Česta tema poezije Sergeja Jesenjina je rusko selo i ljubav prema životinjama. Antologijsku pesmu prožetu humanizmom, Pesmu o keruši napisao je 1915. godine. U osnovi pesme je istinit događaj iz Jesenjinovog sela Konstantinova. Pesma o keruši je objavljena u kolektivnoj zbirci Bojadžinca reči.
Sergej Jesenjin - Breza
Sergej Jesenjin - Kačalovljevom psu
Za sreću, Džimi, daj mi šapu ti.
Takve šape niko neće naći.
Hajde da lajemo na tišinu mi
baš kada će plav mesec izaći.
Za sreću, Džimi, daj mi šapu ti.
Pesničke slike Sergeja Jesenjina
Sergej Jesenjin je u svojoj poeziji emocionalno izuzetno upečatljivo izrazio mnoge misli, mnoge dileme i osećanja običnog, malog čoveka. Impresivne pesničke slike u njegovoj poeziji su razasute, kao motivi, u okviru jedne šire celine večitih ljudskih, a i večitih tema poezije. Njegove pesme su vrlo jednostavne i snažne, stih melodičan, a izraz pun bogatih i originalnih metafora.
Sergej Jesenjin - O sebi
Rodio sam se 1895. godine, 21. septembra u selu Konstantinovu.
Kad mi je bilo dve godine dali su me na vaspitanje prilično imućnom dedi po majci, koji je imao tri odrasla neženjena sina, sa kojima sam proveo gotovo sve svoje detinjstvo.
Sergej Jesenjin - Pesma o keruši
U svitanje, u pojati niskoj
Gde se zlati rogoza gomila,
Sedmoro je štenadi riđaste,
Sedmoro je kučka oštenila.