Artnit

Četvrtak, 07 Mart 2013 21:14

Sergej Jesenjin - O sebi Istaknut

Rodio sam se 1895. godine, 21. septembra u selu Konstantinovu.

Kad mi je bilo dve godine dali su me na vaspitanje prilično imućnom dedi po majci, koji je imao tri odrasla neženjena sina, sa kojima sam proveo gotovo sve svoje detinjstvo.

Moji ujaci bili su bujni i opaki momci. Kad mi je bilo tri i po godine popeli su me na konja bez sedla i odmah ga poterali u galop. Pamtim da sam se prenerazio i da sam se vrlo čvrsto držao za grivu. Posle su me učili da plivam. Jedan od njih (ujka Saša) uzimao me je u čamac, udaljivao se od obale, svlačio me i, kao štene, bacao u vodu. Nevešto sam i uplašeno mlatarao rukama, i, dogod se ne bih zagrcnuo, on je stalno vikao: "Eh! Skote! Nizašta nisi, a?" ("Skot" je za njega bila reč milošte.) Docnije, kad mi je bilo osam godina, drugome ujaku sam često zamenjivao lovačkog psa i plivao po jezerima za ubijenim divljim guskama. Vrlo dobro sam se puzao uz drveće. Među decom bio sam uvek predvodnik, veliki kavgadžija, i stalno - izgreban. Za nestašluk grdila me samo baba, a deda me je ponekad sam izazivao na pesničenje i često je govorio babi: "Ti mi ga, ludo, ne diraj, jer će ovako ojačati!" Baba me je silno volela i njenoj nežnosti nije bilo granica. Subotom su me kupali, sekli nokte i zejtinom mazali glavu, jer ni jedan češalj nije ulazio u grguravu kosu. Ali i zejtin je malo pomagao. Uvek sam se drao na sav glas, pa čak i sad imam neko neprijatno osećanje prema subotama.

Tako je prošlo moje detinjstvo...

Pesme sam počeo pisati rano, u devetoj godini života, ali svesno stvaranje pada u doba od 16. Do 17. godine. Neki stihovi iz ovog vremena nalaze se u zbirci "Uranak".

Pročitano 2747 puta Poslednji put izmenjeno Utorak, 17 Decembar 2013 18:13

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Sergej Jesenjin - O sebi