Kukuvija spada u sove srednje veličine. Duga je oko 35 cm, sa rasponom krila 80 do 95 cm. Teška je 250 do 480 g, a ženka je malo krupnija od mužjaka. Noge su duge, pokrivene perjem, osim prstiju sa dugim i oštrim kandžama. Krila su velika i zaobljena, a repovi kratki.
Glava kukuvije je blago zaobljena, bez usne školjke. Lice je u obliku srca. Oči su velike, crne. Beo veo oko očiju, čini radijalno raspoređeno perje. Leđa su narandžasto-siva sa sivim tačkama, a donja strana bela.
Kukuvija živi sama ili u parovima. Danju se odmara na tavanima, napuštenim objektima, u rupama u zidovima, u dupljama drveća, a retko u gustom rastinju. Iako je noćna ptica može da se vidi i danju.
Par kukuvija se često useljava u staro gnezdo, a ređe pravi novo. Često se gnezdi u starim, napuštenim seoskim kućama, štalama, zgradama, u dupljama drveća, stogovima slame. Gnezdo može da bude neobično kao što je na primer plast sena.
Mužjak se udvara ženki tako što obleće oko nje i juri je. Ali, parenje se dešava samo u sezoni kada ima dovoljno hrane. U periodu gnežđenja se javlja vrlo glasnim zvukovima - siktanjem, hrkanjem i krikovima. Ženka snese od 4 do 6 ovalnih belih jaja u razmaku od po 2 dana na kojima leži oko 5 nedelja, dok joj mužjak donosi hranu. Ptići se izležu u različito vreme i o njima se brinu oba roditelja. Sa 7 do 10 nedelja starosti, oni prvi put poleću iz roditeljskog gnezda, ali se i dalje vraćaju u njega. Osamostaljuju se sa 3 meseca, a polno sazrevaju sa 10 meseci.
Kukuvija se hrani glodarima, a ponekad i malim pticama i insektima. Lovi noću, a tokom lova oslanja se na oštar sluh i dobar vid. Lako locira plen, jer su joj uši asimetrično postavljene. Ima bešuman let i plenu se nečujno prikrada i grabi ga kandžama.
U Srbiji kukuvija spada u ugroženu vrstu ptica, zbog gubitka staništa za ishranu i gnežđenje. Često strada kao plen drugih grabljivica, kao što su zmije ili druge vrste sova.