Čarls Bukovski - Mrzim kad mi neki stranac poželi srećnu Novu godinu
Novogodišnja noć je bila još jedna teška noć koju je trebalo prebroditi. Moji roditelji su uvek uživali u novogodišnjoj noći, slušajući kako se Nova godina približava na radiju, grad po grad, sve dok ne stigne u Los Anđeles. Petarde bi pucale i zvižduci se orili i sirene trubile i pijani diletanti povraćali i muževi flertovali s tuđim ženama i žene se muvale s kim stignu. Svi bi se ljubili i hvatali za dupe u kupatilima i ostavama i ponekad javno, pogotovo u ponoć, i onda bi sledećeg dana izbile užasne porodične svađe, da ne pominjemo još i Paradu ruža i kuglanje u vezi s tim.
Čarls Bukovski - Došao je red i na mene za malo sreće, ne mnogo ali bar malčice
Biro za zapošljavanje države Florida bio je zgodno mesto. Nije bila takva gužva kao u losanđeleskom birou, koji je uvek bio pun. Došao je red i na mene za malo sreće, ne mnogo ali bar malčice. Istina je da nisam bio ambiciozan, ali moralo je postojati i neko mesto za neambiciozne ljude, mislim neko bolje mesto od onog koje te obično čeka.
Čarls Bukovski - Mislim da nam treba malo sreće i malo glamura i malo snage da nastavimo
A šta nije besmisleno?
BUK: Ono što nije besmisleno je period u međuvremenu, čekanje između seksa i ljubavi - suočavanje s onim kvalitetnim što je preostalo - tada ne smeš biti ogorčen. Moramo postati dobri s onim što je ostalo u nama, s onim što je ostalo kad se više ne osećamo dobro. Drugim rečima, da ostanemo celi iako stvari ne funkcionišu. Mislim da nam treba malo sreće i malo glamura i malo snage da nastavimo. Hemingvej je to zvao "hrabrost u vreme nevolje".
Čarls Bukovski - Gde sam bio - nigde - šta sam imao - ništa - i šta sam želeo - ništa
Postoje stepeni ludila, i što si luđi, ljudima je to očiglednije. Najveći deo života skrivao sam svoje ludilo, ali ono je tu. Neko mi recimo govori o ovom ili onom, i dok me ta osoba gnjavi svojim bajatim opštim mestima, desi se da zamislim njegovu ili njenu glavu položenu na panj giljotine, ili ih vidim na ogromnom tiganju, kako se prže i gledaju me unezverenim očima. U takvim situacijama najverovatnije ću pokušati da umaknem, ali ne mogu da izbegnem takve vizije kad mi se ljudi obrate. Ili, kad sam bolje raspoložen, mogu da ih vidim na biciklu, kako se brzo udaljavaju od mene. Jednostavno imam problem sa ljudima. Životinje, njih volim. One ne lažu i retko pokušavaju da te napadnu. Ponekad umeju da budu podmukle, ali to se toleriše. Zašto?
Za Džejn
Čarls Bukovski je prilikom jednog od povrataka u Los Anđeles, 1948. godine upoznao u baru Džejn Koni Bejker, ženu s kojom je živeo narednih deset godina. Ona je bila deset godina starija od njega, i kao i on, volela da pije. Većina biografa Bukovskog smatra je za njegovu najvažniju muzu i ljubavnicu, ali i inspiraciju za neka od njegovih najvažnijih dela. Posle njene smrti od raka i teške ciroze jetre 1962. godine, Bukovski je nekoliko dana kasnije napisao niz pesama prožetih tugom, a jedna od najpoznatijih je Za Džejn.
Čarls Bukovski - Ne znamo šta nas čeka i zato većini ljudi nije stalo ni do čega
Tužno je izgledala.
“Bilejn, moram da odem.“
“Eh, šta se može, ali popij još jedno.“
“Ne, hoću da kažem kako odlazim, svi koji su došli sa mnom odlaze sa... Zemlje. Ne znam zašto, ali nekako si mi postao drag.“
Čarls Bukovski - Ljubav ima formu slučajnosti
A San Francisko? Zašto vas je razočarao?
BUK: On je dosta reklamiran. Znaš već, u filmovima, u literaturi, i bog, zna gde nije. Otišao sam tamo i promuvao se naokolo, ali ni sa čim nisam uspeo da se saživim. Slika koju sam već imao kao predrasudu bila je prejaka; logično je bilo da se razočaram. Kada sam otišao u Frisko, znao sam da ću morati da nađem posao. Znao sam da će neko da me zaposli i plati mi neku siću. Da ću morati da radim kao crnac i budem zahvalan što uopšte imam posao. Ali to je u svakom gradu tako.
Čarls Bukovski - Čekali smo i čekali
Čekali smo i čekali. Svi zajedno. Zar psihijatar nije znao da je čekanje nešto što izluđuje ljude? Ljudi čekaju čitav svoj život. Čekaju da žive, čekaju da umru. Čekaju u redu da kupe toalet-papir. Čekaju u redu za novac. Ako nemaju novac, čekaju u još dužim redovima. Čekaš da odeš na spavanje i onda čekaš na buđenje. Čekaš da se venčaš, pa čekaš da se razvedeš. Čekaš da padne kiša, čekaš da prestane. Čekaš da jedeš, a onda ponovo čekaš da jedeš. Čekaš u psihijatrijskoj ordinaciji s gomilom psihopata i pitaš se da li si jedan od njih.
Čarls Bukovski - Bogatstvo je značilo pobedu, a pobeda je bila jedina stvarnost
Lepo sam mogao da vidim šta me čeka. Bio sam bednik i ostaću bednik. Ali nisam posebno želeo novac. Nisam znao šta želim. Da, znao sam. Želeo sam da se sakrijem negde, negde gde ne mora ništa da se radi. Odbojna mi je bila svaka pomisao da postanem nešto, od toga mi je bilo muka.
Plava ptica
Jedna od najpoznatijih pesama Čarlsa Bukovskog, Plava ptica je objavljena 1992. godine u zbirci pesama pod nazivom Poslednja noć pesama na zemlji. U središtu pesme je jedna od najdublje ukorenjenih ljudskih emocija, ranjivost, kao i potreba čoveka da ono najnežnije i najvrednije sačuva duboko u sebi.