Halil Džubran - Snovi i osećanja večni su koliko i univerzalni duh
Prođoše godine nevidljivim stopama gazeći trud proteklog vremena. Boginja napusti zemlju i na njeno mesto dođe neka srdita boginja koja ruši i uništava. Nestade blistavih hramova u Gradu Sunca i prelepih palata. Bujni vrtovi zarastoše u korov, opusteše plodne njive. Ostadoše samo bedne ruševine koje sećanju vraćaju bolne senke prošlosti i duši žalosni odjek stare slave.
Aleksandar Solženjicin - Od jednog izbora sećanja malakšeš
Smatra se da je u sedamdesetim godinama sasvim umesno i pristojno pisati memoare. A evo, desilo se i sedam godina ranije.
U tišini i besposlenosti - šta čovek da radi? Godina za godinom - iznuđena i mučna dokolica.
Ginter Gras - Kad ga opsedate pitanjima, sećanje počinje da liči na luk
Sećanje voli dečju igru žmurke. Ono se krije. Sklono je ulepšavanju i rado se ukrašava, često bez ikakve nužde. Ono protivreči pamćenju, koje se prikazuje pedantnim i svađalački želi da bude uvek u pravu.
Danilo Kiš - Sećanje na detinjstvo
Danilo Kiš shvata pisanje kao oblikovanje sopstvenog života kroz sopstvenu literaturu. A taj put, kao, uostalom, i svaki drugi, počinje od detinjstva. U njemu, ili, preciznije, u sećanju na njega, se krije bezbroj slika koje postaju osnov budućeg magičnog, imaginarnog sveta poetske proze Danila Kiša. Danilo Kiš se seća svog detinjstva i kaže: