Čarls Bukovski - Ne znamo šta nas čeka i zato većini ljudi nije stalo ni do čega
Tužno je izgledala.
“Bilejn, moram da odem.“
“Eh, šta se može, ali popij još jedno.“
“Ne, hoću da kažem kako odlazim, svi koji su došli sa mnom odlaze sa... Zemlje. Ne znam zašto, ali nekako si mi postao drag.“
Čarls Bukovski - Čekali smo i čekali
Čekali smo i čekali. Svi zajedno. Zar psihijatar nije znao da je čekanje nešto što izluđuje ljude? Ljudi čekaju čitav svoj život. Čekaju da žive, čekaju da umru. Čekaju u redu da kupe toalet-papir. Čekaju u redu za novac. Ako nemaju novac, čekaju u još dužim redovima. Čekaš da odeš na spavanje i onda čekaš na buđenje. Čekaš da se venčaš, pa čekaš da se razvedeš. Čekaš da padne kiša, čekaš da prestane. Čekaš da jedeš, a onda ponovo čekaš da jedeš. Čekaš u psihijatrijskoj ordinaciji s gomilom psihopata i pitaš se da li si jedan od njih.