Andrej Makin - Više nego čas i mesto rađanja te muzike, mene iznenađuje njena potpuna odvojenost od svega
Muzika! Ovog puta, imam vremena da uhvatim odjek poslednjih nota, kao svilenu nit koja izlazi iz iglene ušice. Ostajem nekoliko trenutaka nepomičan, iščekujući je da ponovo zazvuči usred obamrlosti usnulih tela. Ja sada znam da nisam sanjao, čak sam otprilike shvatio odakle dopire muzika. Bila su to, uostalom, samo kratka oglašavanja klavira, veoma proređena, prigušena zakrčenim hodnicima, zaglušena hrkanjem.
Andrej Makin - Sutra, to znači "jednoga dana, možda", onoga dana kad prostranstvo, sneg, sudbina to budu dozvolili
Ljudska masa spava. Jedini novi zvuk je mljackanje u mraku: starac koji drema na novinama pridigao se na lakat, otvorio konzervu i jede, uz stalno laptanje, kako to već rade oni kojima nije preostalo mnogo zuba. Metalno škripanje pri zatvaranju poklopca izaziva mi grč na licu svojom reskom ružnoćom. Čovek leže, pokušava da pronađe udoban položaj, dok stranice novina šušte, i uskoro počinje da hrče.