- Sve si, i u svemu. Prijatelji tvoji te poštuju! Često si njihova radost, a tvome srcu se čini da bez njih ne bi moglo ni postojati; pa ipak... da ti sada odeš, rastaneš se s ovim krugom, da li bi oni, i koliko bi dugo osećali prazninu koju bi tvoj nestanak ostavio u njihovoj sudbini? Koliko dugo?
- O, čovek je tako prolazan da čak i tamo gde čvrsto oseća svoj život, tamo gde čini jedan istinski utisak o svojoj prisutnosti na tom svetu, u spomenima, u duši svojih milih - da čak i tamo mora da se ugasi, iščezne, i to tako brzo!
Iz romana Jadi mladog Vertera