U pripoveci Šinjel Nikolaj Vasiljevič Gogolj prikazuje veoma jednostavnu priču o jadnom malom siromašnom činovniku, odbačenom i zaboravljenom od čitavog sveta, Akakiju Akakijeviču, koji se bavi prepisivanjem spisa. On trpi ismejavanja bezosećajnog birokratskog društva u carskoj Rusiji tokom vladavine cara Nikolaja II. Kada donese veliku odluku, da nabavi novi šinjel, dobija i san svog života. Ali, već prvu noć kada ga je obukao, otet mu je u jednoj mračnoj ulici. On oseća da je izgubio sve što je važno u životu, umire od tuge, a gradom nastavlja da luta njegov duh u potrazi za svojim šinjelom.
Nikolaj Vasiljevič Gogolj u pripoveci Šinjel groteskno i fanstastično predstavlja likove i događaje. Tako je kroz otužan, ali groteskan humor istaknuta negativnost, kao i ismejavanje i izobličavanje Akakija Akakijeviča i okoline prema njemu i njegovom šinjelu. Istovremeno čudesni elementi stvaraju jedan neobičan svet i jednu situaciju koja oslikava društvo i birokratsku organizaciju. Fantastični kraj daje ovoj celoj realističnoj pripoveci groteskni ton. Osveta se ostvaruje uz pomoć duha Akakija čime pravda biva zadovoljena, a istovremeno za njega počinje život tek posle smrti.
Pripovetkom Šinjel Nikolaj Vasiljevič Gogolj daje kritiku društva obojenu sjajnom satirom i osuđuje nečovečnost i loše ponašanje ljudi prema drugima. Humorom, začinjenim gorčinom naglašeni su naizgled beznačajni detalji i događaji, koji su dovedeni do groteske, kako bi se istaklo zlostavljanje koje trpi običan čovek. Fantastika koja se na kraju umeće u pripovetku kao da nagoveštava pobunu i prevrat u društvu koji bi se mogao dogoditi, ako se postojeća situacija ne promeni. I sam Gogolj na kraju priznaje da nije sve tako crno, jer ipak postoji savest koja spašava čoveka.