i na da još da kao sjenka žuta
padnem u blato negdje pokraj puta;
još ne da da me na samotnoj stazi
okrutna noga prolaznika zgazi.
Korijen me čuva. Dobra zemlja hrani.
Osjećam se živo da sam list na grani...
Osjećam živo da sam list na grani
što se iz zemlje tajnim sokom hrani.
Nemir me trza i vjetar još brži
savija, trese. Al’ me korijen drži
i na da još da kao sjenka žuta
padnem u blato negdje pokraj puta;
još ne da da me na samotnoj stazi
okrutna noga prolaznika zgazi.
Korijen me čuva. Dobra zemlja hrani.
Osjećam se živo da sam list na grani...