Ali to ne znači da mi nedostaju snovi i osećanja. Jedino što me nikad nije privlačila izuzetnost. Zapanjuju me prijateljice kad ih slušam: želele bi da putuju, da imaju mnogobrojnu poslugu, da se udaju za kralja. Mene takve maštarije plaše. Šta bih ja radila u drugim zemljama, među svetom tako drukčijim od moga, slušajući neke druge jezike? I kakva bih kukavna kraljica tek bila ja kojoj zamre glas a ruke se tresu kad me sluša neko nepoznat? Ono što od života tražim jesu častan suprug, zdrava deca i miran život, bez gladi i bez straha. Šta je mladić mislio pod onim "izuzetna sudbina, natprirodna"? Sramežljivost me je sprečila da mu odgovorim kako sam morala: "Ja nisam pripravna za to, nisam ja ta o kojoj vi govorite. Otidite kod lepe Debore, biće bolje, ili kod otresite Judite, ili u Rahelinu kuću, ona je tako pametna. Kako možete meni doneti blagovesti da ću biti kraljica svih ljudi? A tek reći da će se meni moliti na svim jezicima i da će moje ime išarati vekove kao što zvezde šaraju nebo? Prevarili ste se u izboru devojke i kuće, gospodine moj. Ništavna sam ja za toliku veličinu. Ja tako reći ne postojim."
Iz romana Pohvala pomajci