Fridrih Niče - "Prostitucija intelekta"
Nemački filolog, filozof i pesnik Fridrih Niče je za sobom ostavio izuzetna dela sa dalekosežnim uticajem. Njegovi politički stavovi nikada nisu organizovani u jednom delu, a njegovo shvatanje politike i političkih partija se može prikupiti parcijalno iz njegovih spisa i sažeti na osnovu njegovih aforizama.
Demokratija u grčkom polisu
Kao uzor za modernu demokratiju poslužila je demokratija antičkog doba, posebno demokratija malog grada Atine, kada se narod okupljao u skupštinama na otvorenom i donosio sopstvene odluke pošto bi saslušao govornike koji su iznosili različita gledišta. Platon koji je inače bio antidemokrata takvu demokratiju naziva "teatrokratijom", a taj izraz koristi i Fridrih Niče.
Aristotelovo shvatanje države
Aristotelova politička filozofija, koju najviše izlaže u svom delu Politika ima značaj za savremeno razumevanje političke teorije i prakse. Za svoj ideal antički grad polis on kaže: "Čovek treba da se popne na brdo i njegov vidokrug treba da bude država. Svrha države je srećan život." Međutim, iako je njegov misaoni horizont bio više ili manje omeđen granicama grčkog polisa prodro je do same suštine i funkcije države.
Dobroslav Ružić - Veliki ljudi i politika
I ako takvi ljudi s ubeđenjem i nezavisnim karakterom vode javnu reč, ili govore protivu postojećih običaja, ili predrasuda, onda to može samo doneti koristi zemlji i čovečanstvu. To je već jedan veliki progres.
Nordau umesno veli: "Naročito se treba čuvati onog pogrešnog mišljenja da đoja "politika kvari karakter," - ne kvari politika karakter, no rđavi karakteri kvare politiku."
Aristotel - Nastanak i razvoj države
Polazeći od postavke da je čovek zoon politikon, društvena životinja, društveno biće, Aristotel smatra da je celokupna čovekova istorija vezana za polis - grad-državu. U polisu vlada prirodna nejednkakost između ljudi, robovlasnika i robova, pa je zadatak države da formuliše šta je dobro a šta nije i da nastoji realizovati tu ideju dobra kako bi se prevazišle postojeće suprotnosti u društvu i obezbedio harmonijski razvoj zajednice.
Aristotel - O srednjoj klasi
"Ako smo u Etici tačno rekli da je srećan život onaj koji počiva na ničim nesprečavanoj vrlini i da je vrlina sredina (između dve krajnosti), onda najbolji život mora da bude onaj koji se drži sredine, i to takve sredine koju može svako da postigne".