Znači, prijateljstvo je, s jedne strane, veoma slojevito i ima velike prednosti, a, s druge, premašuje sve time što nas ispunjava dobrim nadama što se budućnosti tiče, i ne dozvoljava nam da izgubimo raspoloženje i da klonemo. Ko drži do pravog prijatelja on kao da u njemu vidi svoje ja. Zato je onaj ko ima dobre prijatelje prisutan i kad je odsutan, u izobilju je i ako pati u oskudici, jak je i onda ako ga savlada slabost. A ono što je još neverovatnije: živi i posle svoje smrti, jer ga prati poštovanje, sećanje, tuga prijatelja koji su živi. Zbog toga su srećni oni koji su umrli, jer večno žive u sećanju svojih prijatelja i slavni oni koji su živi, jer su održali svoju ljubav prema prijateljima i posle rake.
Iz dela O prijateljstvu