Sreda, 18 Januar 2017 12:00
Nazim Hikmet - Gledam Vladimira Iljiča Lenjina i hoću da zaplačem
Građevina koju zovu Kolonij zal za vreme carizma bila je oficirski dom, a sada je, mislim, sindikalni klub. Popeo sam se zadnjim stepenicama. Čuo se odnekud posmrtni marš. Ušao sam u jednu odaju. Mermer, pozlata, crveni velur. Tiskanje. Radnici, oficiri Crvene armije, bradati seljaci, i golobradi ljudi i žene svih godina, svih slojeva. Posmrtni marš. Jasno je da svira više orkestara, ne samo jedan. Niko ne razgovara. Koliko sam vremena čekao?
Objavljeno u
Društvo