Sliku Zimski pejzaž karakteriše sumornost prostranstva snega koji se proteže u beskonačnoj zagonetnoj udaljenosti, koju moderni tumači vide kao simbol smrti, nihilistički znak propasti. U središtu snežnog prostranstva je bitno umanjena figura čoveka koji je ostavio svoje preko potrebne štake i naizgled kao da odustaje od svog napornog putovanja kroz sneg. On se naslanja na kamen i moli se pred raspećem koje se nalazi pred zelenim mladim jelkama. Gotička katedrala, viđena kao monumentalna vizija izranja iz magle u pozadini kao fantazmagorija i diže se na sumornu pozadinu zimskog neba nudeći utočište čoveku.