Oni vole veliku neizvesnost kao što se voli monotona i uspavljujuća ljuljaška. Oni mrze sve što je jednosmisleno i plaše se toga. Njihova slabost i njihova strašljivost ulagivaće se svakoj teškoći koja dolazi spolja, svakoj pregradi koja joj zatvara put, jer rajevi u koje se ne sumnja i u kojima su večito nepovredivi njihovi snovi koji se nikada ne pretvaraju u akcije, cvetaju iza svake strme litice, zato da oni mogu uskočiti u njih. Njihov život je sastavljen od želja i nada i sve što im zabranjuje sudbina postaje lako i jevtino unutrašnje bogatstvo duše. Čovek svakodnevnog iskustvenog života nikad ne zna dokle dopiru ove reke, jer tamo gde ništa nije ostvareno sve ostaje moguće."
Finale ove misli istovremeno je i finale svake tragedije: "... Život je najnestvarniji i najmanje živ oblik od svih oblika egzistencije. Moguće ga je opisati jedino negacijama, otprilike ovako: uvijek se dešava nešto što uznemirava i smeta."
Iz dela Skriveni Bog