Za stare meksičke kulture ćuran je bio sveta životinja. Asteci, Maje i Tolteci su na ćurana gledali kao na "draguljsku pticu".
Za neka indijanska plemena ćuran je bio simbol obilja i plodnosti. Zato su ga često žrtvovali za vreme ceremonija koje su slavile plodnost, zahvalnost i blagodet. Takođe, neka plemena su poklanjala ćurane drugim plemenima.
Ćurka je u Americi tradicionalno pečenje za Božić, a na početku američke istorije bila je ptica-simbol zahvalnosti žetvi. Dan zahvalnosti potiče od prvih engleskih doseljenika koji su jedva preživeli svoju prvu zimu u Novom svetu. Spasili su ih pripadnici plemena američkih Indijanaca Vampanoag, koji su im obebedili hranu i naučili ih da gaje kukuruz i povrće. Smatra se da je prvo proslavljanje Dana zahvalnosti bilo 1621. godine, u gradu Plimut u državi Masačusets kada su doseljenici naredne godine odgajili dovoljno i podelili sa Indijancima plodove svoje žetve, a na trpezi je navodno bila i divlja ćurka. I u Evropi je ćurka ponegde tradicionalno božićno pečenje.
Ćurani daju jasne znakove uznemirenosti pre loših vremenskih uslova, grmljavine, oluje ili kiše. Primitivne kulture su ovo često videle kao simbol predviđanja.
Perje ćurana je prelep simbol obilja, znak moći zajedničkog stvaranja sa Majkom Zemljom i podsetnik da je sada plodno vreme za stvaranje. Ovo perje je nekada upotrebljavano u magijske svrhe. Verovalo se i da trudna žena nije smela nositi u nedrima ćureća jaja da joj dete ne bude pegavo.