Hiljadama godina ranije u divljini, psi nisu znali kada će moći da nađu sledeći obrok, pa su zakopavali višak hrane, najčešće kosti ne samo da bi ih sačuvali od drugih životinja, već i od sunca kako se ne bi pokvarile. Sa veoma razvijenim čulom mirisa, psi su bili sposobni da pronađu hranu, koja je duboko zakopana u zemlju i po nekoliko dana nakon toga. Kada bi osetili glad, vraćali su se na ta tajna mesta i iskopavali hranu.
Navika zakopavanja hrane sada psima ničemu ne služi, iako je verovatno bila presudna za njihove pretke. Kada ih vlasnici dobro hrane pripitomljeni psi retko zakopavaju kosti. Neke rase su međutim, više sklone gomilanju hrane od drugih. Ako se psu daje previše hrane ili ako mu obroci nisu česti, pas “planira“ za budućnost i počinje da krije hranu.