Siva vrana je prepoznatljiva po sivom perju na telu, a crnom na glavi, delu vrata, repu i krilima. Duga je 48 do 52 cm, sa rasponom krila oko 1 m, a teška oko 610 g. Kljun i noge su crni i veoma jaki. Mužjak je nešto veći od ženke, a perje im je iste boje.
Ponašanje i oglašavanje sive vrane je slično crnoj vrani sa kojom se često udružuje. Njeno glasno oglašavanje se čuje daleko i široko.
Siva vrana je ptica stanarica i selica u periodu kada se ne gnezdi. Leti pojedinačno ili u retkim jatima. Njen let je dosta nemaran i lenj, a zamasi krila postojani i sasvim plitki.
Mužjak i ženka grade glomazno gnezdo nekoliko dana, najčešće na visokom drveću, ali i na liticama stena, stubovima, starim zgradama, a ponekad na tlu ili u blizini tla. Mužjak ne štedi na materijalu, jer će se to gnezdo koristiti još nekoliko godina. Gnezdo se gradi u zavisnosti od toga šta u to vreme mužjak pronalazi i donosi - od grana, slame, tkanine, perja, izmeta, plastike, grančica četinara.
Krajem marta ili početkom aprila, ženka snese 3 do 6 zelenkastih, prošaranih jaja, na kojima leži, dok je mužjak hrani. Ptići se izležu posle tri nedelje. Od samog početka, oko nedelju dana, cela porodica jede hranu koju donosi mužjak, a zatim hranu počinje da traži ženka. Mladunci napuštaju gnezdo posle mesec dana.
Ishrana sive vrane je veoma raznolika. Hrani se plodovima, semenkama, insektima, manjim pticama, jajima drugih ptica i njihovim mladuncima, manjim životinjama, kao što su mladi zečevi i miševi, ali i hranom sa deponija smeća.
Prirodni neprijatelji sive vrane su uglavnom kuna, sivi soko, jastreb i sova.
Sive vrane su veoma inteligentne ptice. One su se neprekidno prilagođavale promenama u ljudskoj sredini i to su povoljno koristile. Poslednjih godina populacija sivih vrana se značajno povećala.