Vile Valgren - Tuga
Kao i mnogi nordijski umetnici, finski vajar Vile Valgren nalazi inspiraciju u finskom narodnom epu Kalevala, sastavljenom od popularnih pesama, koje je prikupio i sistematizovao doktor i filolog Elijas Lonro u periodu od 1828. do 1835. godine. Ep ima 50 pevanja, takozvanih runa, a reljef Tuga koji je uradio Vile Valgren oko 1893. godine se odnosi na rune 3 i 4. Danas se ovaj reljef nalazi u muzeju Orsej u Parizu.
Bela Hamvaš - Englezi kažu da ispod svake zemlje teče voda, a ispod svakog života je tuga
Ja se ipak usuđujem da vam savetujem da se oženite, konačno još niste zakasnili, mlad ste čovek, žena čije je raspoloženje vedrije -
Rektor odmahnu glavom.
Vladeta Jerotić - Tuga i briga razboljevaju čoveka
I još jednom isto pitanje: Kako se razboljevamo? Nismo li ipak "glavni krivci" mi sami? Savremena psihosomatska medicina, nastala u Americi početkom XX veka, ali dobro poznata i najstarijim lekarima - od kineskog nepoznatog lekara dve hiljade pre Hrista koji je ostavio zapis: Tuga i briga razboljevaju čoveka, i Hipokrata u Grčkoj do naših dana - mnogostruko potvrđuje davnašnje naslućivanje, ne samo lekara, već i značajnih filosofa i, naročito, religioznih mislilaca svih religija sveta (monoteističke naročito) da su "greh, bolest i smrt sablasti koje je čovek sam stvorio". O tome danas istinski brine psiho-neuro-endokrino-imunologija.
Halil Džubran - Ali ako se izgubi spokoj, gde da se nađe i čime nadomesti?
Nekoliko godina nisam bio u Bejrutu. Kada sam se vratio, otišao sam u posetu Rašidu. Bio je mršav, bled, sa senkama tuge na zgrčenom licu. U njegovim tužnim očima stvarao se pogled ispunjen bolom koji je tiho govorio o slomljenom srcu i patnji njegove duše. Kada sam razmislio o onome što ga je okruživalo i nisam našao razloge njegove slabosti, upitao sam: "Šta je bilo s tobom, čoveče?! Gde je ona vedrina koja je zračila na tvom licu? Gde je nestala vedrina koja je pratila tvoju mladost? Je l' te smrt razdvojila od nekog dragog prijatelja? Ili te je tamna noć lišila bogatstva koje si danju skupljao? Reci iskreno: kakva ti je tuga obgrila dušu i slabost telo savladala?"
Henri Miler - Nitko mu to ne može oduzeti
Biti zaljubljen. Biti posve sam...
Tako počinje... najslađa i najgorča tuga koju čovjek može osjetiti. Žudnja, samoća koja prethodi posvećivanju.
U najljepšoj crvenoj jabuci skriva se crv. Polako, nesmiljeno, crv izjeda jabuku. Dok ne ostane ništa osim crva.
Bora Stanković - Slatka tuga
Ako ikada srce zaboli, duša se razdraga i slatka tuga obuzme dušu - to je pri uspomenama na prošlost, minule dane, rodno mesto, drugove iz detinjstva... One koji su pomrli spominješ s pobožnošću i poštovanjem, a one koji su još živi gledaš čudom kako su se promenili...
Anton Pavlovič Čehov majstor kratke priče
Po realističnosti i vernosti psihološkog slikanja, po izrazitosti slika, po bogatstvu i živosti jezika Anton Pavlovič Čehov je apsolutni majstor kratke novele. Njegova novela pojavila se ne samo u ruskoj književnosti kao nešto novo, već se u mnogome odvojila i od tradicionalnog pojma novele u književnosti uopšte, i odredila ga kao nenadmašnog minijaturistu.
Jona Potapov
Anton Pavlovič Čehov kroz glavni lik svoje poznate pripovetke Tuga, Jonu Potapova poetski reljefno slika očaj, jad, tešku usamljenost i potrebu za drugim ljudima. Beskrajna tuga zbog smrti sina koja može oboriti ceo svet, a da se još uvek njena beskrajnost ne vidi nagoni Jonu Potapova da sa strancima pokuša da podeli svoj očaj zbog gubitka. Nasuprot ovom liku nazire se portret surove ljudske prirode na koju ne utiču patnje sveta oko njih.
Tuga
Anton Pavlovič Čehov u kratkoj priči Tuga suočava čitaoca sa velikim univerzalnim problemom čovečanstva - unutrašnjom komunikacijom, nezainteresovanošću za nečiji gubitak i tugu. On daje detaljan portret tuge jednog čoveka, njegovih pokušaja da ublaži tugu i njegovog konačnog deljenja svoje tužne priče sa svojom kobilicom.
Anton Pavlovič Čehov - Tuga
Jona se pomakne nekoliko koraka, pogne se i opet se preda svojoj tuzi... Obraćanje ljudima pričinja mu se već posve uzaludnim. Ne prođe ni pet minuta, a on se uspravlja, stresa glavom kao od osjećanja oštrog bola, i zateže uzde... Nije više mogao da izdrži. "U svratište! - misli on. - U svratište!"