Johan Volfgang fon Gete - Rim
Rim, 5. novembra.
Ovde sam evo već sedam dana, i malo-pomalo se u mojoj duši stvara opšta slika o ovom gradu. Marljivo idemo ovamo i onamo, upoznajem se sa planovima starog i novog Rima, posmatram ruševine, zgrade, posećujem ovu i onu vilu; najveće znamenitosti sasvim polako upoznajem: samo otvaram oči i gledam, pa odlazim i opet se vraćam, jer čovek se samo u Rimu može pripremiti za Rim.
Johan Volfgang fon Gete - Napulj
Napulj, 25. februara.
Najzad sam i ovde stigao srećno i sa dobrim predznacima. O današnjem putovanju samo ovoliko: Sant' Agatu smo napustili kad se rađalo sunce; vetar nam je sa severoistoka žestoko duvao u leđa, i nije se smirio celog dana. Tek po podne je zagospodario oblacima; mučila nas je hladnoća.
Johan Volfgang fon Gete - Venecija
Tako je, dakle, u knjizi sudbine na mom listu pisalo da ću dvadeset osmog septembra 1786. godine, uveče, po našem vremenu u pet, prvi put ugledati Veneciju, uplovivši iz Brente u lagune, i da ću ubrzo potom stupiti u ovu čudesnu varoš na ostrvima, u ovu dabrovsku republiku, i posetiti je. I tako, Bogu hvala, Venecija za mene nije više puka reč, i nije prazno ime, koje me je toliko puta plašilo, mene, smrtnog neprijatelja zvučnih reči bez smisla.