Ivo Andrić - Strah od života
Sve poče da prima sa prikrivenim ali dubokim nepoverenjem. Odnekud se ustali u njemu ova misao: svako ljudsko delo i svaka reč mogu da donesu zlo. I ta mogućnost poče da veje iz svake stvari koju čuje, vidi, rekne ili pomisli. Pobednik vezir oseti strah od života. Tako je i ne sluteći ulazio u ono stanje koje je prva faza umiranja, kad čovek počne da s više interesa posmatra senku koju stvari bacaju nego stvari same.
Ivo Andrić - Osnovi života
"Temelji sveta i osnovi života i ljudskih odnosa u njemu utvrđeni su za vekove. To ne znači da se oni ne menjaju, ali mereni dužinom ljudskog života izgledaju večni. Odnos između njihovog trajanja i dužine ljudskog veka isti je kao odnos između nemirne, pokretne i brze površine reke i njenog stalnog i čvrstog dna čije su izmene spore i neprimetne.
Ivo Andrić - "Sutra"
To glasno i raspevano "Sutra!" diglo se sa mog kamenog sedišta i prenelo odjednom daleko, do drugog, davnašnjeg i šapatom kazanog "Sutra!". I ne samo do njega. Sva mi je mladost, čini mi se, bila puna toga zvuka. Pred našim pustim i jednoličnim "danas" stalno su bila zatvorena vrata na kojima je pisalo "sutra".
Građenje mosta u romanu Na Drini ćuprija
U romanu Na Drini ćuprija Ive Andrića most je najistaknutije središte. To je priča o građenju mosta i njegovoj sudbini. Most niče kao priviđenje, i kao čarolija, i kao uspomena, i amanet poturice Mehmed-paše Sokolovića.
Ivo Andrić - Kako sam ulazio u svet knjiga
Kao dečak u trećem razredu gimnazije, ja sam patio od prave žeđi za knjigom. Ta žeđ je utoliko bila veća što se do knjige teže dolazilo. A knjiga u našem tadašnjem životu bila je retka i skupa, gotovo nedostižna stvar. U našim sirotinjskim stanovima nije bilo knjiga osim udžbenika ili nekog ubogog kalendara. Škola je pružala malo ili ništa, a o kupovini nije moglo biti govora.
Ivo Andrić - Sremska ravnica
Voz juri sremskom ravnicom.
Oči nam zasenjuju samo bezbrojne i beskrajne brazde; one se, već prema brzini vožnje, ili šire i sklapaju kao neprestana, ćudljiva igra raznobojnih lepeza, levo i desno od nas, ili se pretvaraju u razlivene mrkozelene vode koje strelovito struje ka oštroj liniji u dnu vidika, gde ih očekuje nevidljiv i dubok pad.
Ivo Andrić - Mostovi
Od svega što čovek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvek smisleno, na mestu na kome se ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno ili zlo.
Na Drini ćuprija
Most je razvojna linija umetničkog stvaralaštva Ive Andrića. Ivo Andrić je kao kičmu romana Na Drini ćuprija provukao vitku liniju mosta. Na njemu i oko njega teku vekovi, život se stalno obnavlja i ljudske sudbine se neprekidno troše i osipaju. Most povezuje sve detalje ovog romana i daje svemu složeno i simboličko značenje.
Ex Ponto
Pesme u prozi Ex Ponto Ive Andrića su dnevničke zabeleške, intimna povest mladog bespomoćnog bića u godinama tamnovanja i progonstva. Osnovna nota ove sadržajem i oblikom neobične poezije je jedna duboka melanholija. Ideju vodilju za razrešavanje iskušenja čoveka Ivo Andrić nalazi pod "tvrdom korom" u "vječnim, nesvjesnim i blagoslovenim baštinama djedova".
Most na Žepi
U umetničkom delu Ive Andrića koje se sastoji od više književnih radova proze i poezije, pripovetke zauzimaju značajno mesto. Snagom svoje pesničke inspiracije i širokom pripovedačkom vizijom Ivo Andrić se u svojim pripovetkama često zaustavlja na motivima Bosne, zemlje u kojoj je proživeo detinjstvo. Njega inspirišu predanja i bolne sudbine ljudi iz stare Bosne, privlače ga sudbine stranaca i neimara.