Artnit

Moderan veliki grad ima u progresu svom nešto od kamena koji se oteo iz praćke. Možda niko nije hteo ni zamišljao čudovišni grad od osam miliona stanovnika, od kojih najveći deo ne može svoj stan i svoju radionicu da veže i primakne ni logično ni čovečno. London je džungla, stanovnici njegovi su nomadi. Celog života, s malim koferčićima u ruci, tiskaju se i guraju po nekoliko sata dnevno u prljavim i tužnim prevoznim sredstvima, tamo-amo, amo-tamo. Vapaj njihov je: brzina! veća brzina!

Objavljeno u Razglednica

Otići, to je mahnita nostalgija u čoveku, urođen nagon kojem se jedva odoleva. Daljina vuče, vijugava putanja vuče, more vuče, planina usisava. Vuče ono što volimo, vuče ono čega se bojimo. Deca rano slute putovanje: beže od kuće, od škole, beže "u svet". Zreo čovek hteo bi da je večeras makar za mikron drugde i dalje, nekim iskustvom osveženiji, potencijalniji no što je bio jutros.

Objavljeno u Razglednica
Utorak, 28 Februar 2017 14:42

Isidora Sekulić - Luksemburški park

U baštu i u crkvu najbolje je ući pošto ste se zamorili dugim hodanjem ili mučnim razmišljanjem. Na teškom putu života čekaju čoveka ta dva odmorišta, cveće i Božja kuća.

Pesnik Rembo kazao je negde: "U šumi, čujete pticu da peva, stanete i pocrvenite." Da li je mislio na rumenilo želje ili na rumenilo stida? Možda na jedno i na drugo. Koliko više razloga ima čovek da porumeni pred cvećem! Najljupkija lepota i svetačko umiranje. Crkva se može oskrnaviti, cveće se ničim ne može poniziti ni uprljati.

Objavljeno u Razglednica
Nedelja, 20 Decembar 2015 12:36

Bure

Prvu zbirku pripovedaka Saputnici, koja nalikuje na pripovednu vrstu ispovednog dnevnika Isidora Sekulić objavljuje 1913. godine. Pripovetka Bure, koja je napisana u prvom licu jednine je prvi deo od pet delova iz ove zbirke. U njoj je naslikana devojčica koja živi u svom svetu, starom buretu u kome ruši geografske granice i mašta, a kada se to bure uništi shvata šta je smrt i uočava prolaznost života, jer "ima neko prokletstvo da ništa voljeno ne može ostati".

Objavljeno u Pero

Carstvo strasti! Vrtlog slasti! - navodila je u sebi podrugljivo. - I posle mir. Mir nad potrošenim čovekom. Koji nema više lepota u sebi, da bi mogao praviti carstvo, i nema više snaga u sebi, da bi mogao praviti vrtlog... Ne. Nikada. Mir mora stojati na celim i zdravim snagama nemira. Na oluju mora stojati. Kao što crkva stoji na zemlji, koja je rat, bratoubistvo, blud, mehana i zelenaška jazbina...

Objavljeno u Pero
Nedelja, 26 April 2015 11:07

Kronika palanačkog groblja

Kronika palanačkog groblja, druga zbirka pripovedaka Isidore Sekulić objavljena je skoro tri decenije posle prve, 1940. godine, a dopisana 1958. godine. To je slikovita hronika o uzaludnosti i jalovosti nedoživljenih života i sveopštoj prolaznosti, koja na trenutke postaje optužba protiv palanke i sputavanja života. Pripovetke se odvijaju na psihološkoj i etičko-ontološkoj liniji i u njima su opisane sudbine ljudi i porodica, večita traženja, prolaznost i smrt.

Objavljeno u Pero
Nedelja, 09 Novembar 2014 13:01

Isidora Sekulić - Vojvodina

Vojvodina ima neku lenu i zagledanu kontemplaciju, neko nemarno rasuđivanje o svojim, manje ili više zlim, nacionalnim i društvenim prilikama, i neko uobičajeno propuštanje i zakašnjavanje. Vojvodina je troma, učmala, retko se vetri, i malo je osetljiva za one akutne bolesti koje su revizija svakog organizma. A svoje kronično zlo snosi, ne znajući koliko je, i uzimajući ga sa šaljive strane. Jer Vojvodina još ima snage, humora i otpora.

Objavljeno u Razglednica
Subota, 27 Septembar 2014 11:25

Isidora Sekulić - O stilu našeg života

Govoriti o stilu, dakle, znači govoriti o psihi, filosofiji, karakteru, i istoriji celoga naroda. Ali kako su kod nas i psiha i filosofija i karakter i istorija još u jeku formiranja i razvijanja, to, govoriti o našem stilu, znači govoriti o intimnom životu i o intimnim mukama našim.

Objavljeno u Pero
Subota, 02 Avgust 2014 12:03

Isidora Sekulić - O Milutinu Bojiću

Za Milutina Bojića važi reč naše narodne tužbalice: Juče u dom, danas u grob. Živeo je svega dvadeset pet godina, od 1892. do 1917, kada je za vreme svetskog rata umro u jednoj solunskoj bolnici od tuberkuloze i ostao da leži u tuđoj zemlji.

Objavljeno u Pero

... Od organa čovekova za sluh ne vidi se ništa suštinsko. Kao pri glasnogovorniku truba i šešir, vidi se samo školjčica, sabirač talasa i sadržitelj naročitih živaca. Ušne školjke u životinje su pokretne, signalno pokretne, stresaju se, prate njisak, vrisak, skok, zločin koji se kod životinja ne zove tim imenom. Panter fotografisan u momentu kad u šumi raskida žrtvu, ima zgužvane ušne školjke. Zašto? Sluh naš je utekao duboko u glavu, blizu, sasvim blizu centru života i svesti...

Objavljeno u Pero
Strana 1 od 2
Vi ste ovde: Home Razglednica Prikazivanje članaka po tagu Isidora Sekulić