Varoš Makarska skrkla se amfiteatralno u dnu prostrane uvale, na samoj ivici mora. Sama varoš je prilično progrušana zelenilom; nad njom se, međutim, ustremila stravična vrlet, - golorebrasto Biokovo, - sa čijih se vrhova zimi niz padinu spušta i po moru širi besan severac, takozvana primorska “bura“.
Blokovo je u mnogom čemu slično planini Velebitu. I ono deli primorje od zagorskih strana, te su njegove morske bočine, kao i na Velebitu, strme, kršne, gole i od kiše i snegova izlokane, dok su mu istočni obronci šumoviti i pitomiji.
Mi se, hvala Bogu, danas vozimo po tišini, i mlado julsko sunce, sipajući po belim makarskim stanovima svoju plamenu jaru, daje nam utisak nečega suvog i sparenog, utiska ljudske naseobine što se živa prži na Božjem žaropeku.
Varoš se, uostalom, putniku javlja vrlo koketno. Uz široko prsitanište nanizao se dugačak red spretnih i naočitih kuća, među kojima su i dve tri gostionice ili kafane. Starina od naročite važnosti u Makarskoj nema; gdekoji latinski natpis po crkvama i starim grobnicama, poneka zbirčica rimskih novaca; to je sve. Međutim, ako se od opštinskog doma krene prema istoku, dolazite u sredinu grada, na takozvani “Kačićev trg“, gde se uznela Saborna crkva Sv. Marka, sagrađena u početku XVIII veka. Na ravnici pred crkvom diže se tučni spomenik, koji je od velike znamenitosti ne samo za ovu malu primorsku varoš i njezinu okolinu no i za celu Dalmaciju. To je spomenik fra Andrije Kačića-Miošića, narodnog pesnika i preteće našeg nacionalnog ujedinjenja, koji je sahranjen u selu Bristu, u makarskom gornjem primorju.
Iz putopisa Makarska (zbirka putopisa Naše primorje)