Artnit

Utorak, 28 Februar 2017 14:42

Isidora Sekulić - Luksemburški park Istaknut

U baštu i u crkvu najbolje je ući pošto ste se zamorili dugim hodanjem ili mučnim razmišljanjem. Na teškom putu života čekaju čoveka ta dva odmorišta, cveće i Božja kuća.

Pesnik Rembo kazao je negde: "U šumi, čujete pticu da peva, stanete i pocrvenite." Da li je mislio na rumenilo želje ili na rumenilo stida? Možda na jedno i na drugo. Koliko više razloga ima čovek da porumeni pred cvećem! Najljupkija lepota i svetačko umiranje. Crkva se može oskrnaviti, cveće se ničim ne može poniziti ni uprljati.

Najlepši park Pariza, Luksemburška bašta, prostire se usred Latinskog kvarta, kvarta intelektualne prošlosti Pariza, kvarta današnjih institucija nauke i umetnosti, kvarta misli, poezije i kontemplacije. Taj mirni, od kola ne presecani vrt čini oazu svetlosti i vrelih boja među teškim i tamnim građevinama Panteona, Sorbone i biblioteka, Opservatorijuma i Radiološkog zavoda, nekoliko koleža, i među njima nekadašnjeg Koleža Klermon, u kojem su jezuiti vaspitavali Voltera. Ima u Luksemburškoj bašti svake lepote: tu su prostrane terase u vidu šumica, tu je Palata Senata, čuveni Medičejski kladenac, tu su igrališta, tu je Luksemburški muzej, tu je ogroman basen uvek sveže i nemirne vode, tu je puno starih i modernih skulptura; ali cveće je glavni ukras i privlačnost, rekli bismo najčistija umetnost u toj izložbi lepote.

Iz putopisa Luksemburška bašta u Parizu 

Pročitano 2798 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Razglednica Isidora Sekulić - Luksemburški park